SVAKODNEVNO U 7:30 Euharistija – svjetlo ovome svijetu

ČITANJA:

Rim 16,3-9.16.22-27;

Ps 145,2-5.10-11;

Lk 16,9-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.« »Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«

»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Cujzek, predstojnik Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije, župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu i dekan Zapadnovaraždinskog dekanata:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Slušali smo nastavak jučerašnjega evanđelja o nepoštenom upravitelju i sinovima svijeta i sinovima svjetla, odakle Isus izvlači poantu o vjernosti i karakteru koji je Bogu drag. Danas nam Crkva stavlja za primjer Bogu drag karakter bl. Gracija Kotorskog, „sveca euharistije“, kako se često naziva. Za njega kažu da su ga ljudi doživljavali kao „čovjeka velike kreposti i pokore, obdarenog svjetlošću kojom zrače samo sveci“. Njegova subraća redovnici svjedočili su o čudesnom svjetlu koje bi se noću za vrijeme kasnih bdijenja izdizalo iznad njegove sobe, a osobito je uranjao u euharistiju uz koju je bio mistično povezan. Potvrđena su mnoga čuda koja su se dogodila po njegovu zagovoru, no ono što bih posebno danas želio naglasiti jest da je on bio sasvim običan mali čovjek iz siromašne ribarske obitelji. Bio je „sin običnoga svijeta“, i mogao je tako proživjeti i preživjeti svoj vijek, no njegova uronjenost u euharistiju učinila ga je „sinom svjetla“. Odlučio je poduzeti taj jedan korak više prema svjetlosti. Upravo pojam svjetlosti često se uz njegovo ime ističe, tako, između ostaloga, izvori navode da se danju oko njegova sarkofaga širi ugodan miris, a noću svjetlo.

Dragi vjernici, upravo je euharistija to svjetlo koje ovom našem zamračenom i tegobnom svijetu daje ono nešto za čime svaki čovjek traga. Sveta misa dokaz nam je, što smo čuli u Evanđelju, da „Bog zna srca vaša“, on sve zna, i što je pošteno i što je nepošteno u nama i oko nas. Sveta euharistija je poput časne riječi samoga Boga koja ne ostaje na riječima nego ide do kraja. Ne boji se boli, ne boji se rana, padova ni neuspjeha, nego voli do kraja i ostaje uz nas do kraja. U njoj je sažet čitav ljudski život koji ne može nikako drugačije rasti nego prema svjetlosti. Bez nje trune i propada.

Ta svjetlost i taj miris koji smo pozvani u svijet donositi svojim životima – upravo je to odgovor na ono pitanje o kojem smo razmatrali jučer, koje je zapitao upravitelj koji je dobio otkaz: Bože, što da učinim? Učini taj jedan korak prema svjetlosti. Ne možemo mi činiti čudesa – čudesa čini Bog. Ali mi možemo njemu dati svoje životne korake da od njih učini čuda. U svakoj maloj sitnici ovoga dana izaberi činiti taj korak prema svjetlosti, prema poštenju, prema Bogu. Isti taj korak Bog u svakoj sv. misi čini prema nama. Nije li to predivan poziv? Da koračimo prema njemu koji je svjetlo, kao što on korača prema nama jer smo mi njemu svjetlo, jer želi svakoga od nas u svojoj blizini, štoviše, „čezne“ za tom blizinom, kako nam svjedoči Sveto pismo.

Iz te uzajamnosti, sve one darove koje u svetoj misi primamo, kao što je zajedništvo, požrtvovnost, zahvalnost, nesebična ljubav, ljubav koja sve podnosi, sve vjeruje i svemu se nada – trebamo posredovati u svoje svakodnevice. Jer uzalud je pobožno slaviti svetu misu, a živjeti jednako kao sin svijeta. Zato na pitanje koje se uvijek vezuje za bilo koje upravljanje: što činiti – odgovorimo onako kako Bog odgovara u euharistiji. To će značiti da ćemo, unatoč svim poteškoćama, ovom našem svijetu širiti miomiris Isusa Krista i darovati svjetlost svete mise, svjetlost istine i ljubavi.

Korake čovjeka koji sakramentalno živi, koji u svetoj ispovijedi i euharistiji umiruje svoju čežnju, prate najsnažniji tragovi, tragovi svetosti.

Vlč. Cujzek u HKR-ovoj emisiji ‘Pod križem’