SVAKODNEVNO U 7:30 Duhovno resetiranje

ČITANJA:

2Tim 2,8-15;

Ps 25,4-5b.8-10.14;

Mk 12,28b-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele, Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Svima nam je od vremena do vremena potrebno duhovno i životno resetiranje. Zapravo bi bilo najbolje ako bi nam se ono događalo svakoga dana. Čišćenje našeg nutarnjeg svijeta i života od onoga što je postalo teretom i nepotrebnim i vraćanje na ono bitno i sržno. Isus dao sažetak toga citirajući stari izraelski poklik Šema koji nas poziva ljubiti Boga i bližnjega kao sebe samoga.

Prva zapovijed je ljubav prema Bogu jedinome kojega je čovjek pozvan ljubiti svim svojim bićem. Zapovijed je to koja je teško shvatljiva većini ljudi našega vremena, osobito u zapadnom svijetu. Bog i bogoštovlje odavno nije u središtu života naših društava i za većinu ljudi nije ni dio odgoja. Postoje i vjernici kojima Bog ipak jest u središtu života. Parafrazirajući jednu izreku, možemo reći kako su takvi predani vjernici čuđenje svijetu. O ljubavi prema bližnjemu često govore kako vjernici tako i oni koji ne vjeruju. Ima i onih koji za bližnjega i naprave ponešto dobroga. Bogu hvala.

Kada se propovijeda i razgovara o pokliku Šema često se previđa da je u njemu sadržana ljubav prema sebi samome. Imati zdravo samopoštovanje, čisto od oholosti, taštine i raznih kompleksa veliko je pitanje čovjekovog života. Izvor zdravog samopoštovanja je zahvalnost Bogu za darovani život. Ako u nutrini doživimo spoznaju da naše postojanje nije slučajno, da nas je Bog želio i da nas voli i da naš život ima smisla i vodi nekamo, tada ćemo iskusiti i samopoštovanje. To se mnogima događa na ignacijevskim duhovnim vježbama. U tišini i razmatranju zadivljuju se otajstvu svojega života i u tom životu pronalaze Boga.

Kada neki čovjek dobije takvu utjehu, spontano sve više i na sve dublje načine traži Boga i tako se ostvaruje prva zapovijed. Njegova okolina započinje osjećati da se u životu čovjeka dogodilo nešto dobro. Zato je takvo svjedočanstvo već čin ljubavi prema bližnjima. Tako se ostvaruje i druga zapovijed.

Osim toga, u duhovnim vježbama se vidi koliko je nekada teško doći do samopoštovanja jer nas zlo uvjerava da smo loši ili da trebamo neprestano pokazivati rezultate po kojima ćemo doći do statusa po kojemu ćemo biti poštovani.

Zato je put ljubavi prema Bogu i bližnjemu bitno povezan sa slikom koju imam o sebi i sa samopoštovanjem. Često se navraćajmo u molitvi na ljepotu činjenice našeg postojanja.