SVAKODNEVNO U 7:30 Doživimo Isusa nutarnjim osjetilima duše

ČITANJA:

Dj 8,1b-8;

Ps 66,1-3a.4-7a;

Iv 6,35-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre, i danas se evanđelje nastavlja nadovezivati na prethodni jučerašnji tekst evanđelja. «Ja sam kruh života», identificira se Isus. Zašto se Isus identificira s kruhom? Kao prvo, kruh je najosnovnija namirnica, posebno u Isusovo vrijeme i u regijama kuda je Isus prolazio. Nadalje, kruh krijepi čovjekovo tijelo, obnavlja ga, daje energiju. Na koncu, kruh se ne peče u malim porcijama te se stoga mora podijeliti. Isus se dakle identificira s kruhom jer On nije luksuz ili suvišak koji čovjek zaslužuje tek kad sve drugo bude namireno. Isus je osnovna namirnica naše svakodnevice.

Bez Isusa naša svakodnevica ne može ostvariti svoj pun potencijal. Netko je rekao da bi ovaj svijet lakše preživio bez sunca nego bez sv. Mise. Ona je naša osnovna potreba. Tu se stoga krije i važna poruka mladima i njihovim roditeljima jer zbog nemara nas starijih djeca i mladi sve više zapadaju u nezadovoljstvo, besmisao, beznađe, očaj, jer im fali ta osnovna namirnica. Nadalje, rekli smo da kruh krijepi čovjekovo tijelo, obnavlja ga, daje energiju. Isto tako, Isus nije samo neka zapovijed koje se moramo držati ili ćemo propasti nego hrana, euharistijski kruh koji nas uistinu krijepi, snaži, obnavlja kada Mu dolazimo u sakramentu sv. Mise. Netko je jednom rekao da je Bog kod stvaranja svijeta pokušao pronaći hranu za svako živo biće, ali je nije mogao naći i za čovjekovu dušu pa je odlučio dati sebe. Čovjekovu dušu može zadovoljiti samo dragi Bog u sakramentu sv. Pričesti. Na koncu, rekli smo da se kruh mora podijeliti. Isto tako, ljubav Isusova srca, radost Isusova glasa, vlastitu vrijednost koju prepoznajemo u Isusovu pogledu, preširoki su da bismo ih zadržali za sebe, nego ih je potrebno podijeliti s drugim. I zato se Isus definira kao kruh života.

Sada si možemo postaviti i sljedeće pitanje, dakle, što znači kada Isus kaže da tko Njemu dolazi, neće ogladnjeti i tko vjeruje u Njega, neće ožednjeti nikada? To ne znači da nas Isus želi lišiti naše ljudske potrebe. No, tko izabere Isusa kao svog pastira imat će u Njemu ono što imaju i svi oni čije bake su još uvijek žive. Naime, uz baku je nemoguće biti gladan i žedan. Tako i uz Isusa. Vrlo jednostavno. Njegova briga za nas uvijek je obilna. Kao i naše bake. Na koncu, u današnjem odlomku iz evanđelja ostaje još jedno treće pitanje. Ako se Isus definira kao kruh života, zašto ne istakne da Ga je potrebno blagovati nego ističe dva puta glagol gledati pri čemu koristi dvije grčke riječi οραω i θεορεω što znači vidjeti, iskusiti, ali i kontemplirati, susresti. Kada se dakle pažljivije promotre ovi glagoli i kontekst u kojem se koriste, postaje razumljivo da se Isus kao kruh s neba može doživjeti očima, ali Isusa se može i susresti, kontemplirati, iskusiti i okusiti. Trideset i četvrti psalam to tako lijepo sažima: «Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin». To je upravo ono što je nama potrebno u našim slavljima sv. Mise i u klanjanju presv. oltarskom sakramentu. Želimo Isusa kušati svim našim osjetilima, želimo Ga čuti, želimo Ga vidjeti, taknuti, okusiti, a najvažnije od svega, doživjeti Ga našim nutarnjim osjetilima duše.