SVAKODNEVNO U 7:30 Dosljedno svjedočiti Istinu

ČITANJA:

vl.: Jr 1,17-19;

Ps 71,1-6b.15ab.17;

Mk 6,17-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Herod bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

l dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu i uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

Današnji evanđeoski odlomak donosi dramatičan i tužan događaj, smrt Ivana Krstitelja. Bio je prorok, Božji čovjek, čista i hrabra duša. Njegova pogibija nije se dogodila na bojištu ili u borbi za narod, nego na jednom rođendanskom slavlju, u palači punoj moći, taštine i sebičnosti. Ivan je govorio istinu, to je bio njegov poziv. Nije šutio kad je vidio grijeh. Otvoreno je rekao Herodu da nije u redu što je uzeo ženu svoga brata. Danas bi netko rekao: „To nije tvoj posao”, „Pusti druge da žive kako hoće”, „Ne miješaj se.”

Ali Ivan zna: istina nije privatna stvar. Grijeh nije stvar samo pojedinca, nego uvijek pogađa i druge. Herod se, zanimljivo, divio Ivanu, volio ga je slušati, iako je znao da mu govori neugodne stvari. Možda i mi imamo u sebi taj osjećaj, znamo što je istina, ali je ne želimo slijediti jer nas košta. Herod nije imao hrabrosti promijeniti život, ali je znao da je Ivan pravedan. Ipak, kad je došao trenutak odluke, pred obećanjem, pred ljudima, pred čašću, popustio je. Radije je pogubio nevinog čovjeka nego izgubio obraz pred uzvanicima.

To je slika slabosti ljudske savjesti. Nije dovoljno znati što je dobro, važno je imati snage činiti to dobro, i onda kad je teško, i kad se čini da to nitko ne cijeni. Ivan nas danas uči dosljednosti. Govoriti istinu i stajati uz nju, makar to značilo da ćemo biti neshvaćeni, isključeni ili ismijani. Nije pozvan svatko da umre kao mučenik, ali svaki kršćanin je pozvan da bude svjedok istine. U školi, na poslu, u obitelji, ne moraš vikati, ali ne smiješ šutjeti kad se gazi dostojanstvo čovjeka, kad se izruguje svetinja, kad se vrijeđa dobro.

Ovo evanđelje nas također poziva da se preispitamo: Jesmo li mi poput Ivana, iskreni, hrabri, čisti? Ili smo više nalik Herodu, znamo što je ispravno, ali nemamo snage za to? Ili možda ponekad poput Herodijade, ljuti nas kad nam netko kaže istinu jer duboko u sebi znamo da je istina, ali nismo spremni mijenjati se.

Ivan nije živio da bi se svidio ljudima, nego da bi bio vjeran Bogu. Zato ga i danas Crkva slavi. Njegova smrt izgleda kao poraz, ali je u Božjim očima, pobjeda. Jer istina se može ugušiti, ali ne može se uništiti. A Ivan je bio čovjek istine.

Amen.