SVAKODNEVNO U 7:30 Dopusti živoj Riječi da prožme tvoje biće

ČITANJA:

od dana: Jr 3,14-17;

Otp. pj.: Jr 31,10-12b.13;

Mt 13,18-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito — to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje — to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Živimo u vremenu koje je po pitanju nekih stvari poprilično zahtjevno. Na poslovima su zahtjevi poprilično visoki. U obitelji djeca traže ispunjenje svojih zahtjeva. Prijatelji očekuju da se češće javimo. Država ima svoja potraživanja od nas koja nas redovito posjećuju svaki mjesec. Gdje se kod okrenem imam osjećaj da se od mene nešto traži i da se poprilično teško nosim sa svim tim izazovima. Reći ćemo da je prije bilo lakše, ali ne smijemo zaboraviti da svako vrijeme nosi i svoje breme. Još kada otvorimo Evanđelje pa onda na prvu doživim da se i tamo nešto traži od mene pomislim kako mi je i život s Bogom jedna velika obaveza. Njega ne vidim fizičkim očima pa onda vrlo brzo zaboravim na njega te ga stavljam na posljednje mjesto u svome životu.

Kada se i natjeram na molitvu osjećam nesabranost, suhoću i neispunjenost pa lako odustanem i od molitve. Odlučim da ću svako jutro čitati evanđelje pa s vremenom i tu pokleknem. Žalim se kako ništa ne stižem i kako sam u neprestanoj gužvi. Kada pažljivo promatram svoju svakodnevicu onda ću primijetiti kako većinu svoga dana ja samo trčim od točke to točke. Samo da ispunim sve obveze što bolje, savršenije i preciznije. Takav tempo života dovodi do duboke nutarnje iscrpljenosti. Javlja se strah od neuspjeha, od toga da neću zadovoljiti sve što od mene moja svakodnevica traži. Kada sve zbrojim i oduzmem mnoštvo je toga što mi krade nutarnji mir i životnu radost. Zbog svega toga primjećujem kako mi se teško sabrati u molitvi te kako mi vrlo brzo iščeznu Isusove riječi iz srca.

Ono što vrlo lako zaboravim jest to da Isus zna sve moje borbe i da mu nisu nepoznanica. On najbolje zna u kakvom užurbanom svijetu živim te kako sam rastrgan na mnoštvo strana. Upravo zbog svega toga on me i poziva da unatoč užurbanosti odvojim vrijeme za susret s njim kroz njegovu riječ. Ona jedina ima snagu da posloži prioritete u mome srcu. Obično gledam da sve svoje obaveze izvršim na vrijeme, a za Isusa bude ono što ostane. To je obično kratka molitva prije odlaska na počinak. Isus ne želi da dam otkaz na poslu i posvetim se samo njemu ili da zapustim ono što radim, već želi preobraziti svojim Duhom sve ono što proživljavam u svojoj svakodnevici. Isus je Riječ koja je tijelom postala, dakle živa Riječ koja također u svojoj živosti čezne da prožme čitavo moje biće. Ako pažljivo promatram što se sve događa u mome srcu onda ću jasno primijetiti kako je mnogo nemira, a Božja volja sigurno nije da živim u tolikom nemiru. Od silne užurbanosti ja ne vidim plodove svoga rada, ne primjećujem ono dobro koje mi Gospodin svakodnevno daruje. Upravo je zbog toga najvažnije od svega živjeti prije svega od njegovih riječi. Prepoznati kako je Evanđelje temeljna potreba moje duše kako bi ona bila zdravo nahranjena te kako bih onda sve u svome životu mogao gledati kroz svjetlo Isusovih riječi.

Isus uvijek želi napraviti red u mome srce i posložiti prioritete. Želi da se već na početku novog dana dobro odmorim u njemu, a me on vodi kroz dan. Da prepoznam kako se njegova providnost brine za mene te kako mi ništa ne nedostaje sve dok čuvam njegove riječi u svome srcu. Želim zamoliti Isusa da mi otkrije kako za moj život nema ništa važnije od pažljivog njegovanja njegovih riječi u mome srcu. Isus zna da mi je pored sve te užurbanosti teško biti sabran, ali on mi u svojoj ljubavi i tu želi pomoći. Njegov Duh koji je u meni uvijek se zauzima za mene i pomaže mi čuti, razumjeti i pohraniti njegove riječi u srcu.