SVAKODNEVNO U 7:30 Don Rikard Lekaj: Gledajući Krista hodimo po vodi života

ČITANJA:

od dana: Br 12,1-13;

Ps 51,3-7.12-13;

Mt 14,22-36

Tekst evanđelja:

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila otišla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Riječ Božju tumači don Rikard Lekaj:

Hvaljen Isus i Marija dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Današnje evanđelje nam donosi vrlo zanimljiv događaj. U ovom izvještaju svaki od nas može prepoznati svoj život, to jest svoju situaciju u kojoj se nalazimo. I naše životne lađe se mnogo stadija udaljuju od obale, različiti nas vjetrovi udaljuju od Krista. Mnoge nas situacije prestraše, različiti problemi i krize. Problemi u braku u obitelji, u svećeništvu i redovništvu, na poslu, teške nas bolesti udaraju i mi poput Isusovih učenika dozvoljavamo da nas strah zavlada. U tom strahu ne prepoznajemo Isusa koji se približava našoj životnoj lađi. Imamo veliku potrebu čuti one riječi koje Isus upućuje svojim prestrašenim učenicima: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar ohrabren, želi zakoračiti izvan lađe, želi iskoračiti iz svoga života, iz svoje sigurnosti, ali zakoračio je u trenutku kad mu je Isus rekao »Dođi!«.

Petar gledajući Isusa, uputio se prema njemu hodajući po vodi. I mi smo pozvani da poput Petra na Kristov poziv izađemo iz svoje sigurnosti, komotnosti, da se uputimo prema Kristu, da gledajući Krista, hodamo po vodi života. U trenutku našega hoda, dolaze ponovni trenuci krize kada ponovno zapuše jaki vjetar i prestanemo gledati Krista, počinjemo tonuti poput Petra. Toliko je naših koraka uronjeno duboko i tonemo jer nas strah ispunjava, a ne pogled na Krista koji nas je pozvao. Petar je zavapio za pomoć, a Isus kao uvijek koji pruža ruku svakome, pruža ruku i Petru i podiže ga.

Braćo i sestre, zašto tonemo, zašto je Petar počeo tonuti? To je zbog naše malovjernosti, zato Isus kaže Petru i nama: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Molimo danas da nam Gospodin podari dar vjere jer nam nedostaje hrabrosti iskoraka i povjerenja ustrajnosti. Uputimo se prema Kristu. Ispovjedimo onu vjeru koju su ispovijedali učenici, poklonimo se poput njih i govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«.

Don Rikard Lekaj, župnik katedralne župe Uznesenja BDM u Puli.