SVAKODNEVNO U 7:30 Don Rikard Lekaj: Budimo i mi kruh za svakoga čovjeka kojeg ćemo susresti

ČITANJA:

1Kr 19,4-8;

Ps 34,2-9;

Ef 4,30 – 5,2;

Iv 6,41-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Riječ Božju tumači don Rikard Lekaj:

Hvaljen Isus i Marija dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

U središtu današnjeg evanđelja je Isusov govor o Kruhu života. Odmah na početku primjećujemo kako Židovi zbog tvrdoće srca ne mogu prihvatiti riječi Isusa Krista. U njima je prisutan duh mrmljanja, vječito mrmljaju, prigovaraju, kritiziraju i sude. Kroz cijelu povijest spasenja mnogi Židovi su mrmljali, nisu vidjeli prisutnost Boga u njihovim životima. Postoji opasnost da smo i mi često zahvaćeni tim istim duhom mrmljanja, stalno mrmljamo i prigovaramo, nikada nismo zadovoljni, stalno smo mrzovoljni kao da u nama nema nikakvih znakova života. A, to se događa upravo onda kada ne živimo riječ Isusa Krista i kada ne blagujemo kruh života.

Kao što je Bog izabrao Izraelski narod, Bog je i nas izabrao preko svoga Sina Isus Krista, po krštenju smo postali njegovi učenici. Kako danas opstati kao Isusov učenik u svijetu u kojemu živimo? Kako prepoznati pravi istinski kruh, koji daje smisao života, radost, snagu, ljubav. Potrebna nam je Majka Crkva koja nam tumači i koja nas hrani riječima Isusa Krista i Svetom Euharistijom. Zato, u riječima koje je izgovorio Isus: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijek. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta«, prepoznajemo najveći dar, a to je sakrament Euharistije, sakrament života koji siti dušu i tijelo.

Prihvatimo Isusa u sebe, “Kruh života”, koji nam daje smisao i nadu u našim teškim i mučnim životnim putevima. Primanjem “Kruha života” mi postajemo kruh drugima, to jest čini nas sposobnima da poput Isusa Krista utažimo duhovnu i materijalnu glad naše braće i sestre, naviještajući posvuda evanđelje. Naš papa Franjo u jednoj je homiliji naglasio da svjedočanstvom našeg bratstva i solidarnosti s bližnjim, uprisutnjujemo Krista i njegovu ljubav među ljudima.

I sveti Pavao nas u poslanici Efežanima poziva: »Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena, i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris«. Neka se ove riječi današnjih čitanja ispune u našim životima, kao što su se ispunile u svecima, blaženicima i mučenicima. Slijedimo prekrasan primjer vjere i svetosti Sv. Majke Terezije iz Kalkute, koja je svaki dan živjela od riječi Isusa Krista i od Euharistije, i svakodnevno darivala svoj život služeći najsiromašnijima među siromašnima, bila je pravi kruh za čovjeka. Budimo i mi danas kruh za svakoga čovjeka kojega ćemo susresti. Svima želim sretnu blagoslovljenu nedjelju.

Don Rikard Lekaj, župnik katedralne župe Uznesenja BDM u Puli.