SVAKODNEVNO U 7:30 Don Marko Dokoza: Prvenstvo milosti Božje u vršenju poslanja

ČITANJA:

Ez 36,23-28;

Ps 51,12-15.18-19;

Mt 22,1-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’« »Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«

»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’« »Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Riječ Božju tumači don Marko Dokoza:

Slika iz današnjeg evanđeoskog ulomka je jasna: vrhunac našeg kršćanskog života euharistijska je gozba. Brojni svećenici, redovnice, redovnici i vjernici laici neumorno rade na pripremama za gozbu, a one poprimaju bezbrojne oblike. Nabrojimo samo neke (da bi imali bolji uvid u našu stvarnost): priprava za krštenje i vjenčanje, pokorničko bogoslužje, pohod starijima, bolesnima i nemoćnima, kateheze, pobožnosti i hodočašća. Sve te aktivnosti imaju samo jedan cilj – upoznati ljude s Isusom i privesti ih gozbi Jaganjčevoj. Međutim, nakon ushita oko priprema, najčešće slijedi hladan tuš susreta s onima kojima je poziv upućen.

Svaki bi pastoralac mogao napisati knjigu izgovora koje je čuo dok je pokušavao animirati roditelje prvopričesnika ili krizmanika da dođu sa svojom djecom na sv. Misu. O pripravi za krštenje i vjenčanje tužno je i teško govoriti jer svi pokušaji da se objasni važnost sakramenta i veličina obećanja koja su njegov bitni dio najčešće udaraju u zid nezainteresiranosti. Kad se svećenik usudi reći da netko nije prikladan za kumovanje najčešće je izložen nekoj vrsti zlostavljanja: kroz prepiranje ili podlo ogovaranje iza leđa. Rezultat je takovog pristupa svetinjama spaljena zemlja koju pronalazimo na svakom koraku duhovnih prostranstava koja su nam povjerena – o tome svjedoče tolike ranjene obitelji.

Ipak, Gospodin pronalazi načina da napuni naše crkve i nedjeljne sastanke ljudima, ali često čujemo (osobito u manjim mjestima) da to nisu baš najbolji ljudi (ili, još gore, da baš oni koji su u selu ili gradu najgori sjede u prvim redovima). Iz božanske perspektive ta situacija nije problematična dok se među okupljenima ne nađu oni koji za gozbu nisu pripravljeni. Oni kojima je povjerena briga za duše proživljavaju najbolnije trenutke suočeni s činjenicom – toliki pristupaju sv. Pričesti, a godinama ili mjesecima nisu bili na sv. Ispovijedi: ne žele priznati svoju slabost, ne traže od Gospodina oproštenje – oholost je ogrlica njihovu vratu. U svoj toj muci, pronalazimo putokaz nade: mnogo je zvanih, malo izabranih… Gospodin nam kaže da je djelo njegove milosti uvijek veće od naših pastoralnih napora. Suočeni s tvrdoćom ljudskih srdaca pozvani smo izbjegavati očaj i beznađe jer s Bogom svojim možemo preskakati zidine – On je onaj koji poziva i On je onaj koji daje snagu za izabranje.

Don Marko Dokoza, župnik Ugljana, Lukorana i Banja; kapelan PBU.