SVAKODNEVNO U 7:30 Don Leonard Škec: Na vrata koja vode u Božju prisutnost može ući samo onaj tko je slobodan

ČITANJA:

Suci 6,11-24a;

Ps 85,9.11-14;

Mt 19,23-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«

»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.«

Riječ Božju tumači don Leonard Škec:

Riječ koju smo upravo čuli nastavlja se nakon susreta Isusa i bogatog mladića koji je živio izvanjsku, teatralnu pobožnost dok je zapravo bio uvjeren da njegov život dolazi od novca. Mladić je bo bogat. U Svetom pismu bogatstvo nikada nije samo materijalno već je povezano s idolatrijom. Problem je čovjekovo srce. Ovaj mladić je mogao ljubiti Boga do jedne točke, ali ne svim srcem. To mu je nedostajalo. Srce mu je bilo u novcu. Usalilo se njegovo srce.

Učenici su se snebivali jer nisu razumjeli što ta riječ znači. Trebaju li biti siromašni, jadni? Međutim, problem je bogatstvo. Čovjek je bogat svime, vremenom, voljom, razumom, osjećajima, uvjerenjima, željama, idejama,… Sve je to usalilo njegovo srce. Sve te stvari novac simbolizira i omogućuje. Jer ako si bogat imaš status – odjeću, blagostanje, zdravlje, i mi prema tome imamo strastveni ljubavni odnos. Drugim riječima mi ljubimo ali ne Boga, nego ljubimo idole. Zato mladić vrši mnoge zapovijedi, ali ne može ljubiti Boga svojim srcem. Nešto mu nedostaje. Ako i mi osjećamo da nam nešto nedostaje to je stoga što ne ljubimo Boga svojim srcem. Zato ga i ne želimo slijediti jer mislimo da Bog od nas zahtijeva siromašni, pokornički život pun odricanja i trpljenja, život u oskudici bilo kakvog uživanja. Nagrada eventualno dolazi na onome svijetu.

Ali, Krist kaže da nagrada dolazi već u ovome vremenu, tj. sada ćemo primiti stostruko. Krist nam ne uskraćuje ništa i ne želi da budemo uskraćeni za bilo što. Na kraju krajeva kada je umro vojnici nisu htjeli razdijeliti njegove haljine. Zašto? Jer je bila lijepa. Krist nije bio siromah, nije oskudijevao, nego je živio slobodno, nije bio tjeskobno zabrinut ni za što. To nam Gospodin želi dati. Da nam ne prođe život u strahu, u štednji, da nikada ne odemo na večeru, nikada ne otputujemo, stisnuti, uvijek u grču, zabrinuti,… A, kada umremo novac ostaje drugima.

Ne možemo kroz uši iglene. Na vrata koja vode u Božju prisutnost može ući samo onaj tko je slobodan.

Don Leonard Škec, župni vikar u župi Uznesenja BDM u Puli