SVAKODNEVNO U 7:30 Don Leonard Škec: Kada čovjek prizna svoj grijeh onda može u životu ozbiljno susresti Boga

ČITANJA:

od dana: Rut 2,1-3.8-11;4,13-17;

Ps 128,1-5;

Mt 23,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojini učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelje na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ,Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači don Leonard Škec:

Riječi koje smo upravo čuli možda se zbog svoje oštrine ne uklapaju u sliku o Bogu u mnogih koji sebe smatraju kršćanima. Obično se Isusa zamišljalo pomalo sladunjavo, kao nekoga tko se uvijek blag, pun ljubavi, koji se nikad ne bi naljutio niti povisio ton. Međutim, ovdje vidimo nešto potpuno suprotno toj slici. Krist je vrlo neugodan i izravan. Drugi opet jedva čekaju ovakav nastup jer misle da je upućen farizejima i pismoznancima, što bi danas valjda bili svećenici i ostali kler. Pa eto, napokon im je rekao što zaslužuju.

Međutim, imamo iskrivljenu sliku farizeja, vrlo negativnu, i mislimo da su to bili zlobni ljudi, pokvareni, licemjerni, koji zaslužuju svaku osudu. Istina je naprotiv suprotna. To su ljudi koji su nastojali vršiti Božju volju i ostati vjerni Savezu. I to ih je koštalo. Skrupulozno su obdržavali sve zapovijedi, išli su u hram, prinosili žrtve, proučavali Sveto Pismo, molili, postili,… Bili su puno bolji od nas. Dok su s druge strane carinici i bludnice koje toliko simpatiziramo bili ljudi najniže vrste, talog društva. Carinici su bili izdajice koji su radi vlastite koristi surađivali s okupatorima i bogatili se na nesreći vlastitog naroda, a bludnice je samo uvijeni i prihvatljivi naziv za prostitutke. Ljudi koje ne bi htjeli u svojoj blizini, od kojih bi na ulici okretali glavu. Međutim, Krist nema problema sa carinicima i bludnicama koji su bili javni grešnici, i svi su vidjeli njihov grijeh. On ima problem s farizejima. Zašto? Jer su se odbijali priznati grešnicima. Smatrali su se pravednima, savršenima jer izvršavaju sve što Bog od njih traži. Idem na misu, prijatelj sam od župnika, brat ili možda rođak mi je svećenik, sestra redovnica, cijeli sam život u Crkvi, primio sam sve sakramente,… Što meni ima tko govoriti? Meni ne treba obraćenje. Ja sam dobar. Samnom je sve u redu. Drugim riječima – meni ne treba Bog. Mogu sve sam, ako se potrudim. Mogu sve svojom snagom i silama… I to je problem koji Krist ima s njima. Ne poznaju sebe, ne vide svoju stvarnost. U tome je njihovo kamenje, jer jedno misle a drugo čine.

Kristu nisu problem naši grijesi, koje god gadosti i perverzije učinili. On nam sve oprašta. Nema tog grijeha zbog kojeg bi nas Krist odbacio, napustio, ostavio i odustao od nas. Naš grijeh nije zapreka njegovoj ljubavi. Zato je prava tragedija opravdavati se pred Bogom. Jer pogreška zla nije u grijehu već u nepriznavanju istog. Zato ne možemo u životu ozbiljno susresti Boga. Nismo ni mi u potpunosti krivi jer su nas pogrešno učili, u dobroj namjeri neispravno odgajali.

Rekli su nam da moramo biti dobri kako bi nas Bog volio, kako bi zaslužili njegovu ljubav. I zato ne možemo priznati da nismo dobri, da ne ljubimo, da ne opraštamo, da smo bludni, da mrzimo, da smo nasilni, pokvareni, osvetoljubivi. Jer, ako to priznamo tko će nas voljeti, Bog svakako ne. No, to nije istina. Bog nas ljubi bezuvjetno, i onda kada sami sebe ne ljubimo on nas ljubi. I o tome svjedoče svi okršaji s farizejima. Nije odustajao od njih jer ih je ljubio i htio da žive, ne u grču već u slobodi djece Božje. Kao što nije odustao od njih ne odustaje ni od nas. Amen.

Don Leonard Škec, župni vikar u župi Uznesenja BDM u Puli