SVAKODNEVNO U 7:30 Don Leonard Škec: Božja ljubav oslobađa od tjeskobne zabrinutosti i daje mogućnost uživanja smisla vinograda

ČITANJA:

Suci 9,6-15;

Ps 21,2-7;

Mt 20,1-16a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’

»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’

»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Riječ Božju tumači don Leonard Škec:

Povod za ovu prispodobu bilo je Petrovo pitanje: „Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?” Isus koristi prispodobe čiji je smisao otkriti namjeru našega srca, a ona se očituje u našoj reakciji na ono što čujemo. Ovdje smo slušali kako je domaćin vinogradarima izašao unajmiti radnike. Neki su radili od ranog jutra, a neki tek od kasno popodne. Naposljetku su svi dobili istu plaću. Naša je prva reakcija da je to nepravda. Nije u redu i nije pošteno da su neki podnosili žegu i tegobu dana i bili plaćeni isto kao i oni koji su toga bili pošteđeni. Upravo takva naša reakcija upućuje da se mi smatramo onima koji su u vinogradu otpočetka, drugim riječima smatramo se pravednicima, onima koji nešto čine za Boga, koji su cijeli život u Crkvi, mole, poste, daju milostinju, hodočaste, pjevaju u zboru, plaćaju mise, prijatelji su sa župnikom…

Misle da se žrtvuju i daju nešto Bogu. Zato kada vide ove koju su došli u posljednji sat nastaje mrmljanje, jer zavide onima što nisu u vinogradu – što žive kako hoće, uživaju, griješe, bludniče, kradu, a oni su jadni prisiljeni biti uz tako zahtjevnog Boga. Ne cijene što su u vinogradu. Misle da je ljepše onima koji su besposleni na trgu jer ih nitko ne najmi. Ali, iza tog privida ljudi koji besposličare, izgledaju opušteni, šale se i razgovaraju nalazi se ogromna tjeskoba.

Danas je bila plaća radnika za jedan dan, kojom je mogao prehraniti svoju obitelj i staviti kruh na stol. Zato je tjeskoban jer noć se bliži, a on nije zaradio ništa. Kako će preživjeti on, kako će preživjeti njegova obitelj? Noć dolazi, tj. dolazi smrt, dolaze problemi i nevolje, napetosti u odnosima u obitelji, brak koji se raspada, djeca koja se neće ženiti a htio bi unuke, djeca koja su zatvorena u sobu i žive u virtualnom svijetu, nisi se udala, a uhvatile su te godine, ostao si bez posla moraš brinuti o starim i bespomoćnim roditeljima, oženjen si a ne možeš imati djecu…

I, hvata te tjeskoba jer dolazi noć, dolazi križ i sve će ti oduzeti. A ti nema odgovor. Onaj koji radi u vinogradu ima odgovor i na križ, i na smrt, na noć koja čini besmislenim sve što radimo. A, to je ljubav Božja koja se pokazala u Kristu koji je pobijedio i križ i smrt u svome uskrsnuću kako bi nas oslobodio svake tjeskobne zabrinutosti i dao nam da možemo uživati smisao vinograda, a to je u konačnici vino odnosno radost.

A gdje možemo kušati to vino radosti? U vinogradu, u Crkvi, u zajedništvu, u njegovoj riječi i sakramentu. Zato Gospodin želi izliječiti naše zlo oko da ne budemo kao stariji sin već da se radujemo onima koji su se obratili i da vidimo i kušamo da je ljepše biti s Kristom, kako bi se u našem srcu rodila zahvalnost što nas je Gospodin pozvao od početka i što smo mogli podnositi tjeskobu i žegu dana.

Don Leonard Škec, župni vikar u župi Uznesenja BDM u Puli