SVAKODNEVNO U 7:30 Don Branko Bendra: Pozvani smo rasti u besplatnoj ljubavi

ČITANJA:
Hab 1,2-3; 2,2-4;

Ps 95,1-2.6-9;

2Tim 1,6-8.13-14;

Lk 17,5-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’

Riječ Božju tumači don Branko Bendra:

U današnjem evanđelju učenici traže od Isusa da im umnoži nam vjeru. Mi kršćani često vjeru poistovjećujemo sa znanjem i s poznavanjem istina, vjerskih istina. Dakle, vjera nije samo poznavati ono što piše u katekizmu (iako je jako važno čitati i poznavati katekizam). Vjera, prije svega, znači otvoriti se djelovanju Duha Svetoga i dopustiti da Gospodin uđe u naše srce.

Drugim riječima, pozvani smo biti slika i znak Kristovog života.

U životima nekih svetaca poznat je fenomen stigmi. Isusove rane postaju vidljive na tijelu toga sveca. Taj fenomen nas podsjeća što je to kršćanski život. Na krštenju smo svi mi dobili duhovne stigme i Bog ponekad dopušta da budu vidljive u životima nekih svetaca kako bi sve nas podsjetio na temeljnu istinu da smo obučeni u Krista, prožeti Njime, da On u nama živi. To je vjera. Dopustiti da se to dogodi u mom životu.

Možemo se zapitati: Kakva je moja vjera? Suobličujem li se iz dana u dan Kristu? Je li moje srce sve sličnije njegovom? Usmjerava li vjera, Krist, moje odluke, radnje, promišljanja?

Isus zatim kaže učenicima da, kad izvrše sve što im naređeno, znaju reći: „Sluge smo beskorisne“. Isus ovdje ne obezvrjeđuje njihov nastojanje nego ih podsjeća da u ono što čine u Njegovo Ime ne traže svoju korist.

Jednom prilikom jedan novinar je rekao sv. Majci Tereziji da on taj posao što ona radi ne bi radio ni za milijun funti. A Majka Terezija mu je u jednostavnosti odgovorila: „Ne bih ni ja!“

Dakle, kao kršćani pozvani smo rasti u besplatnoj ljubavi i činiti sve iz ljubavi, a ne naše koristi.

Svakome od nas je Gospodin nekoga ili nešto povjerio. Možemo se zapitati: Kako pristupam povjerenim mi zadaćama i dužnostima? Kao beskorisni sluga, ili tražeći neku svoju korist? Činim li stvari koje su mu povjereni iz ljubavi i zato što ih Gospodin traži, ili možda iz nekog svog interesa?

Tražimo Gospodina ovog jutra milost da se svakog dana možemo biti sve sličniji Kristu i da kao beskorisni sluge možemo činiti iz ljubavi ono što On od nas traži.

Don Branko Bendra, povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije.