SVAKODNEVNO U 7:30 Don Branko Bendra: Neka radost prijateljstva s Isusom bude vidljiva na našem licu

ČITANJA:
od dana: Job 42,1-3.5-6.12-17;

Ps 119,66.71.75.91.125.130;

Lk 10,17-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vratiše se sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin — doli Otac; niti tko je Otac — doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene prema učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Riječ Božju tumači don Branko Bendra:

U današnjem evanđelju vidimo kako su se 72 učenika vratili radosni. Radost je temeljni oblik našeg svjedočanstva i najjasnije očituje naše prijateljstvo s Isusom. Dakle, nemoguće je evangelizirati tužna lica. Oni koji nas vide trebali bi na nama vidjeti radost što smo susreli Gospodina.

Prije nekoliko tjedana jedan moj prijatelj svećenik podijelio je sa mnom zanimljivo svjedočanstvo. Nakon sv. Mise, pristupila mu je jedna žena i rekla mu kako ju je današnja propovijed dotakla. No, više od svega ju je dotaknuo radosni način i vedro lice s kojim je propovijedao i naviještao evanđelje.

Je li naše svjedočanstvo radosno? Je li ta radost susreta s Isusom vidljiva na našim licima? Ili smo možda previše zabrinuti i opterećeni našim svakodnevnim brigama?

Zatim, evanđelje nastavlja i kaže da su učenici radosni jer su se u Ime Isusovo događale velike stvari. Izgonili su zloduhe, liječili su, propovijedali… No, Isus ih podsjeća da se trebaju radovati jer su im imena napisana na nebu. Drugim riječima, rekao im je: „Radujte se jer ja djelujem kroz vas! Radujte se jer vam ništa ne može naškoditi ako djelujete u moje Ime! Radujte se jer kroz vas želim doći do drugih!“

Jedan redovnik kojeg sam imao priliku upoznati pod stare dane završavao je pisanje jednog velikog teološkog djela. Kada sam ga pitao kako napreduje pisanje, u jednostavnosti mi je odgovorio: „Gospodin šapuće, a ja samo pišem“. Mi smo sredstva u Božjim rukama i to treba biti naš izvor radosti.

Možemo se ovog jutra zapitati: Jesam li svjestan da sam Božje sredstvo? Radujem li se više što mi je ime upisano na nebesima ili možda „popratnim uspjesima“ koje to nosi?

Tražimo Gospodina milost da radost prijateljstva s Isusom bude vidljiva na našim licima i da u našoj svakodnevici budemo sredstva i znakovi Njegovi prisutnosti.

Don Branko Bendra, povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije.