SVAKODNEVNO U 7:30 „Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!“
fra Robert Radić
fra Robert Radić
ČITANJA:
1Iv 3,22-4,5
Ps 2
Mt 4,12-17.23-25
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,
Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska —narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.«
Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!« I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja — opsjednute, mjesečare, uzete — i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Robert Radić:
Isus je proboravio četrdeset dana u pustinji i nakon toga susreće ga vijest da je njegov rođak Ivan zatvoren. Ivanova misija čini se da je završena, sada je u okovima. No, tu nastupa Isus, onaj kojega je Ivan naviještao. Kada sve govori o Ivanovu neuspjehu, Isus nastupa i daje pečat navještaju Ivana Krstitelja. Ivan je Krstio Isusa u Judeji, a prije toga pozvao je na obraćenje jer se približilo kraljevstvo nebesko.
Isus se povlači u Galileju koja se nalazi na sjeveru Izraela. To je područje plodne zemlje koja je omogućila razvoj gospodarstva i doseljavanje stanovništva. U toj regiji nalazila su se tri velika grada: Kafarnaum, Kana i Tiberijada. Bila je naseljena Jisakarovim, Naftalijevim, Zebulonovim i Ašerovim plemenima. Zbog svoje plodnosti bila je poželjna doseljenicima te nikada nije bila regija koja je isključivo izraelska pa ni u vrijeme Davida i Salomona kada je bila naseljena i Kanaancima. Galileja je oduvijek bila liberalno krilo judaizma. U Isusovo vrijeme kulturalno su bili bliži helenizmu nego pročišćenom judaizmu. Tu je bilo puno grčkoga stanovništva. Ovakva raspodjela stanovništva utjecala je i na pogled vjerskih službenika na Galileju u Isusovom vremenu. Naime, na prostoru Galileje bilo je jako malo farizeja i pismoznanaca. Očito nisu nailazili na plodno tlo glede religijskog života. Nisu imali ni velik interes za ovu sredinu. Tamošnje stanovništvo označeno je kao karakterno grubo, revolucionarno i borbeno. Tu su se rađali jaki otpori u vrijeme mesijanskih pokreta. Zbog snažnog revolucionarnog stava u rimsko-židovskom ratu, Rim je prvo slomio Galileju.
Upravo u takvu sredinu dolazi Isus. Ondje gdje se polagalo malo nade, gdje su ostali Izraelci vidjeli propast i tamu. Čak i više od toga, vidjeli su prijetnju za religijski život i dolazak Mesije, jer kako će Mesija doći ako se u potpunosti ne vrši Zakon, a to omogućuje čisto židovsko življenje po propisima i okruženje koje nesmetano potiče na vjerski život. Tu, u Galileji i okolici, Isus naviješta blizinu kraljevstva nebeskoga. Na izvan nema nikakvoga izgleda da će njegova misija uspjeti. Čini se da je pokušaj uzaludan, ali Bog se ne boji tamnih zakutaka, jer donosi svjetlo. Nema propalih slučajeva! Tu Isus bira i apostole, Galilejce, koji će biti širitelji radosne vijesti Izraelu i cijelome svijetu.
Isus ispunja proročanstvo dano po proroku Izaiji. Bog koji je naviještan po prorocima je Isus Krist. On donosi radost i veselje narodu koji je u tami hodio. Taj narod doživljava jarku svjetlost koja ne ostavlja bez oduševljenja. Tama biva rasvijetljena. Ispunja Ivanov navještaj. Ivanovi okovi nisu uzaludni, oni postaju okovi koji šire vijest.
Isusovo djelovanje sastoji se od naučavanja, propovijedanja evanđelja i liječenja bolesti i nemoći. On djeluje cjelovito. Naučavajući tumači Pismo, progovara čovjekovu razumu, razlaže ljudskom umu Božji plan spasenja ne izostavljajući razum. Nadalje, propovijeda Božju riječ koja je živa i djelotvorna, hrani čovjekovu vjeru, krijepi ju riječju Boga živoga. Također, brine se za čovjekovo tijelo, ozdravlja od bolesti, podiže od nemoći i slabosti. U svom djelovanju Isus je veoma predan, stalo mu je, želi doći do čovjeka, traži ga. Stoga piše da je obilazio. Ide ususret i služi, a onda mu i dolaze i donose svoje bližnje.
Njegovo djelovanje proširilo se izvan granica Izraela. Niži sloj Židova koji je boravio na području Dekapola, koji se zbog miješanog stanovništva zvao i „zemlja svjetskih naroda“, s radošću prima Isusa i slijedi ga. Također, svi okolni krajevi prepoznaju u Isusu Mesiju te odlučuju da njega trebaju slijediti, jer on je svjetlo koje vodi u pravi život.