SVAKODNEVNO U 7:30 Dobro razlučiti u ključnim trenucima života

ČITANJA:

Kol 2,6-15;

Ps 145,1-2.8-11;

Lk 6,12-19

Tekst evanđelja:

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanog Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kuhar:

Nakon cjelonoćne molitve Isus izabire dvanaestoricu apostola. Izabire one koji će čuti, vidjeti svojim očima i rukama opipati (usp. Iv 1, 1) utjelovljenu Riječ Božju te tu Riječ navješćivati svijetu. A nakon što ih je izabrao, sišao je s njima među mnoštvo koje je tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala (Lk 6, 19).

Isusov primjer u današnjemu evanđelju, pouka je i nama kako se ophoditi u ključnim i odgovornim trenutcima života. Bez povlačenja u tišinu i molitve, te razlučivanja do krvavoga znoja (usp. Lk 22, 44), Isus nije donio ni jednu bitnu odluku niti učinio ikakvo čudo. „Šutnja je važnija od bilo kojeg drugog ljudskog čina. Zato što izražava Boga“ – napisao je poznati kardinal Sarah. Potreba čovjeka da se povuče u tišinu, u šutnju, da se udalji od buke koju proizvode – ne samo drugi ljudski glasovi, nego i ekrani pametnih telefona i računala – iskonska je potreba čovjeka koji želi čuti pravi glas Boga u svojoj savjesti. Povlačenje čovjeka iz prostora buke danas češće je odlazak u novu buku koja udaljuje od drugoga i sebe samoga. Niti jedan se posao ne može dobro napraviti bez usredotočenosti na bitno. Koliko tek više naša ljudskost ne može doživjeti novost života bez tišine u kojoj nam Bog govori.

Razlučivanje je čovjeku nužno potrebno, jer čovjek koji dobro razluči, promisli, razlikuje ili procijeni, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na stijeni (Mt 7, 24). On postaje čvrst, ustrajan, hrabar, nepokolebljiv, pa čak i tvrdoglav jer je siguran da je na pravome putu. Tko dobro ne razluči ili promisli, taj stvara kaos i živi u kaosu. Ali proces razlučivanja ne prolazi bez suza, bez spremnosti na odricanje, trpljenje, rezanje, okretanje leđa, pa i krvav znoj, jer nas razlučivanje vodi prema Kristovom putu. Znajući Isusovu povijest i njegovu sudbinu, mogli bismo reći da nije dovoljno dobro razlučio. Možda je od bdijenja u molitvi bio i umoran pa je među dvanestoricu izabrao i Judu koji će ga izdati, pa i Šimuna Petra koji će ga triput zatajiti kada je bilo najteže? Dobro razlučivanje nas uvodi u slobodu koju dajemo sebi pri izboru svoga puta i drugome pri izboru njegova puta s nama.