SVAKODNEVNO U 7:30 Dan mrtvih - točka susreta čovjeka i vječnoga Boga

ČITANJA:

Job 19,1.23-27a;

Ps 27,1.4-5.7.8b-9a,13-14;

Rim 5,5-11;

Iv 6,37-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: „Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.“

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Marinko Vukman:

Od Boga smo i Bogu se vraćamo (Iv 6, 37-40)

Davno prije 14 stoljeća, poznati engleski benediktinac sv. Beda Časni napisao je prekrasne misli o našem odnosu prema pokojnima u okviru našeg odnosa prema Bogu: „Izgleda da ih mi vraćamo tebi, o Bože, koji si ih prvi sam nama dao. Ali kao što ih ti nisi izgubio time što si ih nama dao, tako ih ni mi ne gubimo vraćajući ih tebi. Ti ne daješ kao što svijet daje. Što ti daješ, ti ne oduzimaš. Jer što je tvoje, to je i naše. Mi smo tvoji i život je vječan. I ljubav je vječna, a smrt je samo obzorje, a obzorje nije ništa drugo doli granica našeg pogleda.“

Isus govori o ovoj bezuvjetnoj ljubavi koja proizlazi iz Oca i Sina prema nama. Vjerujući da će nas ta veza dovesti do vječnog života pozvani smo da se predamo ovoj Ljubavi. Isus traži način da bliže privuče one koji su ga slušali i njemu vjerovali. Traži od njih da vjeruju u njegovo divno obećanje vječnoga života. Tako Isus poziva svakog od nas da imamo udjela u životu koji je neuništiv – da imam udjela u Božjemu životu. U odlomku ovog Ivanova evanđelja, Isus nam govori, On nas uvjerava, da nitko tko vjeruje u Njega, neće propasti nego će uskrsnuti u posljednji dan.

Ako bismo živjeli iz sigurnosti ove vjere, onda bismo mnogo radosnije živjeli na ovoj zemlji. Ne bi bilo među nama toliko muke, nevolje, strahova, nervoze, lukavstva, ljubomore, smicalica, konkurencije i takmičenja. Ako bismo živjeli s pouzdanjem da nijedan naš čin, nijedno naše dobro djelo, nije izgubljeno, premda nije možda viđeno, mi bismo bili blaženiji i sretniji ljudi.

Mjesec studeni, jest mjesec kada se na poseban način spominjemo svojih pokojnih. Odlazimo na groblja da potvrdimo da su naši pokojni dio našega životnoga puta. Rijetko smo kada tako odmjereni u svojim pokretima i u izražavanju pijeteta u ophođenju s pokojnima. Nismo ni od velikih riječi, najviše nam odgovara šutnja i tiha molitva.

U kršćanstvu, u vjeri u Isusa Krista, od nas se traži da se ne zadržavamo na grobovima, uz smrt, nego da smjelo krenemo u darivanju drugima u svakodnevici. Vjerujemo da bi nam i naši pokojni kazali da ih previše ne oplakujemo, nego da s još većom snagom nastavimo činiti dobro.

Kad je Isus pokopan onda su njegovi učenici i žene dolazile na grob. A na grobu su dobili jasnu poruku: „Ne tražite živoga među mrtvima.“ Idite u Galileju, idite u Jeruzalem, idite u svoju svakodnevicu i svjedočite, ne poruku smrti, nego poruku života. Danas živimo u kulturi koja o smrti ne želi slušati. Zato se o njoj malo govori, a kada se o njoj i govori, onda se govori ublaženim tonom. Svi više žele govoriti i slušati o uskrsnuću, o vječnom životu, o blaženstvu, nego o ozbiljnosti smrti.

Ali ne možemo zanijekati istinu da je smrt vrlo ozbiljna stvarnost na koju nailazimo na svakom koraku našeg života. I sam Isus nije došao ukinuti smrt, koja je često nerazrješiva tajna za nas, već je naše gledanje na nju obasjao novim svjetlom. Isus je ušao u našu ljudsku smrt da toj smrti oduzme tragičnost i beznadnost. Isus nije ukinuo smrt, ali ju je ispunio novim sadržajem, jer je putem svoje smrti unio u smrt ljubav. Stoga je odsada smrt, koja po sebi nema nikakva smisla, postala stvarnost u koju se uselila ljubav. Zato je Dan mrtvih točka susreta života i smrti, grijeha i ljubavi, čovjeka i vječnoga Boga. Smrt dobiva novo značenje u svjetlu tajne Utjelovljenja; Bog se je u Isusu Kristu utjelovio i postao je jedan od nas. U svemu je dijelio našu sudbinu sve do smrti na križu. Isus je ušao u smrt iz ljubavi za nas i tako se u smrt uselila ljubav i zato ljubav, tj. Bog koji je sama ljubav, ima zadnju riječ nad našim životom, a ne smrt.

Svima vama, dragi Kristovi prijatelji, koji me slušate, želim svaki Božji blagoslov uz lijepi pozdrav mir i dobro!