SVAKODNEVNO U 7:30 Crkva nije sazdana na materijalnosti nego na Ljubavi

ČITANJA:

Otk 14,1-3.4b-5;

Ps 24,1-6;

Lk 21,1-4

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

Hvaljen Isus i Marija, dobro jutro, draga braća i sestre. Novi dan, novi početak, novi tjedan. No ovaj je tjedan na svoj način specifičan, ovo je posljednji tjedan liturgijske godine. Jučer smo proslavili svetkovinu Krista Kralja, svega stvorenoga. Njemu je sve upravljeno, staro mlado, muško žensko, bogato ili siromašno. Barem mi, koji se volimo zvati kršćanima, tako vjerujemo i ispovijedamo. Isus Krist je isti jučer, danas i sutra i zauvijek – pročitat ćemo u Knjizi Otkrivenja. Pokušajmo danas i sljedećih dana ovog tjedna u tom ozračju promatrati dnevne evanđeoske tekstove. Crkva nas, nas koji se prepoznajemo i predstavljamo članovima zajednice Crkve, poučava kako je potrebno raznim gestama pokazati pripadnost Kristu, potpunu pripadnost, bez obzira na razlike. Razlika nije u mjeri koliko smo priznati, veći ili manji nego koliko ljubimo i poštujemo svakog okolo sebe.

Današnji evanđeoski odlomak svima je poznat, govori o razlici bogataša koji su dali mnogo i siromašne udovice koja je dala malo, premalo. Ekonomskom računicom bogati bi trebali biti više vrednovani, udovica sirota bi se možda trebala ukoriti što je premalo sudjelovala svojim prilogom. No, Isusu je ekonomska računica potpuno nepotrebna, suvišna za razmišljanje. Isus gleda srce i spremnost sudjelovanja. Bogataši istina, dali su mnogo ali od svog suviška. Pitanje koliko bi sudjelovali da su imali manje viška ili možda manjak po ekonomskoj računici svoga vremena. Tada bi vjerojatno prilog isto bio manji. Druga važna oznaka situacije je da bogataši svoj prilog daju kao ulaganje u medijsku promociju svoga statusa. Razmatrajući ovaj evanđeoski odlomak prisjetio sam se jednog događaja gdje se jedan bogataš našeg vremena želio pokloniti novčani prilog siromašnoj obitelji. Pozvali su novinare, napravili veliki natpis nalik nekadašnjim novčanim čekovima i potom sa obiteljima dogovorili susret. Problem je nastao što su novinari dobili krivu informaciju gdje se dijeli donacija i otišli na pogrešnu lokaciju. Čitava akcija dobrovoljnog darivanja odgođena je dok napokon nisu došli novinari. Obitelji su dobili prigodni natpis i cvijeće, pred bljeskovima fotoaparata a potom su šapnuli obitelji da će im novac uplatiti na račun. Dok su novinari otišli bogataši su saznali kako ta obitelj nema račun, što je stvorilo problem i na neko vrijeme odgodilo željenu pomoć. Zaključak je bio jednostavan, željeli su svojom akcijom skupljati pozitivne poene pred publikom a tek potom pomoći potrebnom.

Sirota udovica iz današnjeg evanđelja pod pritiskom je što ekonomski nije mnogo pomogla u uzdržavanju Hrama i hramskih službenika ali je Isus, Bog primijetio jer je dala sav svoj žitak, čitavu sebe. Alternativu nije imala…

Kako ja danas mogu pomoći Bogu u ovom svijetu, posebno ako nemam objektivno mnogo novčanih ili materijalnih mogućnosti. Mnogo. Mnogo mogu učiniti. Moj Hram je Crkva i hramski službenici ljudi oko nas, koji su gladni ljubavi, podrške, pomoći. Naš žitak, naš život je prožet Božjom ljubavlju, koju imamo izobilno. Ako tu ljubav nesebično darujemo jedni drugima, prožet će se nit koja će nas, međusobno povezane, povezati s Bogom i Crkvom. Ako naučimo i znamo ljubiti, poštivati, onda će nam i materijalno doći na svoje. Naša Crkva nije sazdana na materijalnosti nego na Ljubavi.