SVAKODNEVNO U 7:30 Božje zapovjedi put prema slobodi

Čitanja:

Sir 17,24-29;

Ps 32,1-2.5-7;

Mk 10,17-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju, dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje: idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Riječ Božju tumači vlč. dr. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre.

Današnji odlomak iz Evanđelja po Marku pred nas stavlja dvije ključne teme. Najprije pitanje bogatog čovjeka o tome kako baštiniti vječni život, te Isusovo upozorenje na opasnost bogatstva, kad ono upravlja čovjekovim životom.

Mnogi su ljudi pred Isusa dolazili s različitim pitanjima i molbama. Bogataš ne traži od njega ispunjenje neke materijalne želje, niti traži zdravlje. On na prvi pogled živi u blagostanju, no njegovo pitanje pokazuje da ga to blagostanje ne ispunjava. Njegovo je pitanje: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Iz njegovog pitanja možemo uočiti da i vječni život shvaća kao i svoje materijalno bogatstvo – koje je možda također baštinio. Prepoznati nam je dakle, da je i život vječni shvaćao kao baštinu. Baštinu čovjek ne zarađuje, već mu se daruje. Moguće je da je barem djelomično primjećivao da vječni život ne može zaslužiti, već ga može primiti u baštinu. Zanimljiv je Isusov odgovor – u kojemu pred njega stavlja Božje zapovijedi – prema vječnom životu ide se vršenjem Božje volje. Samouvjereni bogataš govori kako je obdržavao zapovijedi od svoje mladosti. Neobično je u ovome stavu Isusovog sugovornika to što je poštovao zapovijedi ne znajući koja je njihova svrha. To zaista može biti opterećujuće – ako vjernik ispunjava Božje zapovijedi i po njima živi, a ne razumije da je to put prema slobodi i prema životu. Moguće da se ponekad prepoznamo u ovom čovjeku, kada zaboravimo zašto vjerujemo u Boga, zašto živimo po njegovim zapovijedima, kada nam to postane navika, ili čak stvarnost koju nastojimo prilagoditi obrascima ponašanja koji nam se u današnje vrijeme često nude, a koji su protivni Božjoj volji.

Kada, ipak zastanemo pred načinom ispovijedanja i življenja naše vjere, nastojeći istinski tražiti smisao svojim životnim opredijeljenima prema Bogu, možemo iskusiti onaj Isusov pogled kojim je pogledao tog bogatog čovjeka koji je tražio ispunjenje smisla svojega života. Čitamo u Evanđelju: „Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: ‘Jedno ti nedostaje…’“. Njega je pozvao da se oslobodi navezanosti na bogatstvo. Dobro je ispitati se na koje navezanosti mene Gospodin želi upozoriti i pozvati me na slobodu. U Evanđelju smo čitali o bogatstvu koje kada postane navezanost prestaje biti blagostanje, jer navezanost na bogatstvo čovjeka sputava u uživanju onoga što posjeduje, ograničava ga u tome da svojim bogatstvom obraduje druge. Ono ga zarobljava u prividnu sigurnost propadljivog imetka, te svoje povjerenje i sigurnost za vlastiti život ne može usidriti u Bogu. Kardinal John Henry Newman, još je prije dva stoljeća primijetio kako je: „bogatstvo veliko božanstvo današnjice; bogatstvu mnogi, silno mnoštvo ljudi iskazuje nagonsko poštovanje. Oni mjere sreću imutkom, a prema imutku mjere i čestitost. […] Sve to proizlazi iz uvjerenja da se bogatstvom može sve. Bogatstvo je dakle jedan od idola našega vremena.“

Obećano blaženstvo vječnoga života pred nas stavlja ključne odluke, u kojima nas Bog poziva da njega stavimo na prvo mjesto, „jer prava sreća ne nalazi se u bogatstvu ili blagostanju, ni u ljudskoj slavi ili moći, ni u kojemu ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo, kao što su znanosti, tehnike i umjetnosti, ni u kojemu god stvorenju, nego u Bogu samome, vrelu svakog dobra i svake ljubavi.“ (KKC, 1723).