SVAKODNEVNO U 7:30 Božja velikodušnost u opraštanju

Čitanja:

Jš 3,7-10a.11.13-17;

Ps 114,1-6;

Mt 18,21 – 19,1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Marko Trogrlić:

Gospodin nam ovom evanđeoskom porukom govori još jednom o potrebi opraštanja. Povod njegovu govoru upit je apostola Petra: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Uronjeni u naše međuljudske odnose u ovome svijetu i za ovoga našeg ljudskog života trpimo štošta jedni od drugih. Pa i uvrede. Pitanje koje je mučilo Petra, muči zasigurno i svakoga od nas: Koliko puta oprostiti bližnjemu ako se ogriješi od nas? Petar Isusu predlaže sedam puta. Sedam je biblijski broj cjelovitosti, zaokruženosti, ispunjenja… Doista, nije ne velikodušan taj Petrov pogled i ponuda: čak sedam puta! No, Gospodin mu odgovara: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” Božja velikodušnost u opraštanju je neizmjerna. Neizmjerno nadilazi naše ljudske mogućnosti, pa bile one zamišljene i dovedene, kako se to nama čini, i do savršenstva, do posljednjega! No, Božje savršenstvo je jedino pravo savršenstvo! Bog je velikodušan u ljubavi, u opraštanju, u milosrđu. U tome se ne da nadmašiti.

Da bi to shvatio Petar i da bismo mi to shvatili, Gospodin donosi primjer iz prispodobe. Gospodar svojemu sluzi oprašta ogroman dug: čak 10 000 talenata! Gospodar je velikodušan! No, kako se vlada sluga; posve zaboravlja na ovu velikodušnu gestu svojega gospodara i posve suprotno nastupa prema svojim dužnicima. Nastupa bezosjećajno, bahato, nemilosrdno. Ima dvostruka mjerila: jedno prema sebi i svojemu stanju, drugo prema svojim dužnicima i njihovim potrebama. Svojemu dužniku ne oprašta doista beznačajnu svotu u odnosu na ono što je njemu samomu oprošteno. Za gospodara je to neprihvatljivo, i nakon što je obaviješten o takvome postupanju, reagira: „Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?”

Važna je poruka koju nam Isus šalje i tumači ovom prispodobom. Pozvani smo biti milosrdnima, milosrdnima poput Gospodara ove prispodobe koji je slika našega nebeskog oca. On s nama postupa širokogrudno, velikodušno. Mi smo itekako njegovi dužnici. Od dužništva nas oslobađa jedino i samo njegovo beskrajno milosrđe. I upravo zato jer nam je oprošteno, ne po našim zaslugama, nego po Božjoj besplatnoj ljubavi, pozvani smo opraštati i mi svojim dužnicima.

Kristova pouka završava s riječima u kojima povezuje naše opraštanje drugima s oproštenjem primljenim od nebeskoga Oca: „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.” Ako mi opraštamo, i Bog nama oprašta; ako mi ne opraštamo, ne zaslužujemo dobiti Božji oprost. I kao što se Bog nikada ne umara opraštati nam, i mi smo pozvani ne umoriti se u opraštanju. Oproštenje koji primamo u sakramentu ispovijedi čudo je Božje ljubavi, neizrecivi i nezasluženi dar. Molimo Gospodina da nam udijeli dar još jače ljubavi prema tome sakramentu kako bismo sve jače shvaćali bezuvjetnu i trajnu Božju ljubav kojom nas Bog, opraštajući nam, dariva te kako bismo njome nadahnuti bili kadri svim svojim srcem opraštati jedni drugima.