SVAKODNEVNO U 7:30 Božja velikodušnost

ČITANJA:

Sir 4,11-19;

Ps 119,165.168.171-172.174-175;

Mk 9,38-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

Riječ Božju tumači o. Tiho Radan:

„Čovjek postiže toliko koliko se pouzdaje i nada”. Sv. Ivan od Križa. Kroz cijeli ovaj odlomak iz evanđelja po Marku učenici pokazuju sklonost prema natjecanju, isključivanju drugih i čuvanju vlastitoga statusa. Nakon što im Isus otkriva ono što treba proći kroz izdaju, patnju i smrt, oni počinju raspravljati o tome tko je najveći među njima. Umjesto da suosjećaju s Isusom i razmišljaju o dubini njegove patnje, njegovog trpljenja, oni se okreću vlastitim ambicijama. Upravo to se ponavlja i kada pokušavaju zabraniti drugima da učine dobro u Isusovo ime jer ti ljudi nisu dio njihove grupe, njihove skupine. To je uski način razmišljanja gdje su granice zajednice postavljene isključivo prema ljudskim mjerilima. Možemo se ovdje zapitati koliko često u svojim životima gledamo na stvari kroz prizmu vlastitih interesa? Postavljamo li granice Božjemu djelovanju?

Svijet nas stalno poziva na natjecanje na podjele, ali Isus nas poziva na širu perspektivu na zajedništvo, suradnju, otvorenost. Isusova reakcija na ponašanje učenika nam je jasan podsjetnik na Božju velikodušnost. Dok učenici vide konkurenciju, Isus vidi priliku za suradnju. Njegovo viđenje nadilazi granice ljudskih predrasuda i podjela u skupine. On prepoznaje dobro gdje god se ono događa i tko god ga činio, jer svako dobro dolazi od Boga koji je dobar. Ovdje se možemo zapitati jesmo li sposobni prepoznati dobro koje drugi čine, čak i ako nisu dio naše zajednice, našeg načina razmišljanja ili naše kulture? Pozvani smo širiti Božju ljubav i djelovati u skladu s njegovom velikodušnošću, a ne stvarati podjele. Lako je osuđivati učenike zbog njihovog ponašanja, ali sv. Marko nas podsjeća da oni predstavljaju svakoga od nas i mi se često nalazimo u raskoraku s Božjim načinom razmišljanja. Naša ograničena ljudska perspektiva i sklonost podjelama ometaju nas da vidimo širu sliku Božjega djelovanja.

Isus nas poziva da proširimo svoje poglede, da prestanemo razmišljati u okvirima ‘mi protiv njih’ i da u svima vidimo potencijalne suradnike u Božjemu djelu spasenja. Ovo nije lak put jer zahtijeva promjenu srca, promjenu stava. No upravo kroz takvu promjenu dolazimo bliže Božjoj viziji ljubavi, jedinstva, umjesto podjela Božjoj perspektivi koja je puno šira od naše. Današnje evanđelje nas poziva da priznamo i cijenimo dobro u drugima, prepoznamo i pohvalimo dobro koje drugi čine, bez obzira na to pripadaju li našoj zajednici našem krugu ili ne. Poziva nas i da preispitamo sebe postoje li u našem srcu nekakve nevidljive granice koje nas sprečavaju da druge prihvatimo? Poziva nas i da budemo mostovi, a ne zidovi. Umjesto da isključujemo da tražimo načine kako povezivati ljude, kako graditi zajedništvo.