SVAKODNEVNO U 7:30 Božja intervencija u obiteljskom zajedništvu

ČITANJA:

Kol 1,1-8;

Ps 52,10-11;

Lk 4,38-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Riječ Božju tumači p. Jure Josipović:

Nakon što je autoritativno izbacio zlo iz sinagoge, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku na sličan način snagom svoje riječi ozdravlja Petrovu punicu. Primjećujući to ozdravljenje i sav ostali narod dolazi Isusu sa svojim bolesnicima koje je ozdravljao.

Dolazi u Petrovu kuću, dolazi iz zajednice koja se skuplja u sinagogi u zajednicu jedne obitelji i ozdravlja jednoga njezina člana. Želi na takav način pokazati da ozdravlja i čini čudesa i izvana mjesta za to predviđenih. Dom i zajednica koja stvara taj dom, obično su omeđeni naviknutom svakodnevnicom i na takav način ne ostavljaju prostora i vremena za velika djela. Ipak Isus pokazuje da svaki oblik zajednice i življenja želi posjetiti i blagosloviti svojom prisutnošću.

Iako oblik zajedništva koji skuplja ljude oko Božje riječi, kao što je slučaj u sinagogi, predodređen je i privilegiran za Božju intervenciju, Isus pokazuje u današnjem evanđelju da i obiteljsko zajedništvo isto ima priliku vidjeti Božju intervenciju. Po tome i svako drugo zajedništvo; sportsko, poslovno, umjetničko, također je u mogućnosti vidjeti Boga na djelu.

Boga poznajemo po njegovoj intervenciji u svijetu, koja je izražena na najbolji način u Isusu Kristu. Toliko su upečatljiva ta iskustva Božje intervencije, da mijenjaju povijest. Da nije ozdravio Petrovu punicu, ne bi bila u stanju „ustati i posluživati”, već bi ona u svojoj bolesti bila opsluživana od drugih. Božja intervencija omogućuje povratak služenju i radu. Tek u bolesti, u nemogućnosti služenja, čovjek shvaća da je to ispravan rad kojemu se vrijedi vratiti i posvetiti i na takav način mijenjati svakodnevnicu na bolje.

Isus je zbog toga tražen od ljudi, pa čak i kada je na samotnom, odnosno nenaseljenom mjestu. Njegova prisutnost, naseljava čak nenaseljena područja, svim onim ljudima koji žele biti blizu njega. Ali ipak ne da se zaustaviti, jer ide izvršiti djelo za koje je poslan, a to je „I drugim gradovima navijestiti evanđelje o kraljevstvu Božjem”. Želi obogatiti zajednice ljudi skrivene u gradskim četvrtima svojom osobom. Intervenirat će i na drugim mjestima i oživjet će ih.

Postoje osobe koje svojom prisutnošću osiromašuju druge, ne samo materijalno, nego i duhovno. Načinom razmišljanja, govorom, djelima – nedjelima ili ukratko lošim primjerom čine zemlju pustom, a ono najljepše, ljudsko zajedništvo razaraju. Često su posljedice takve da ljudi nakon njihovoga boravka, postaju bolesni i nesposobni služiti drugima.

Kroz stoljeća, iskustvo prisutnoga Isusa u obitelji, na radnome mjestu, na sportskom igralištu, pokazalo se kao ono koje obogaćuje i još više usavršava i obitelj kao i radno mjesto ili sportsko druženje. Ne želi biti samo rezerviran unutar zidova predodređenih za bogoslužje, nego i izvan njih pokazati se kao onaj koji ne uništava svakodnevnicu, nego je usavršava.