SVAKODNEVNO U 7:30 „Bože budi svet u našim očima i životu”

ČITANJA:

Jon 4,1-11;

Ps 86,3-6.9-10;

Lk 11,1-4

Tekst evanđelja:

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!« On ime reče:

»Kad molite, govorite:

Oče!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Biti vjeran Isusov učenik iziskuje nasljedovanje čitavog Isusovog bića. Učenici okupljeni oko Isusa zamijetili su da osim što čini čuda, osim što govori o budućem Kraljevstvu nebeskom u prispodobama i na novi način govori o Zakonu, njihov Učitelj moli. Povlači se u osamu i obraća se svome Ocu, osobito prije nekog značajnog i važnog poduhvata. Učenici su to prepoznali, a i vidjevši učenike drugih učitelja, primjerice Ivanove učenike, htjeli su da ih njihov učitelj Isus nauči moliti, da ih uvede u tajne predane molitve i obraćanja nebeskom Ocu. Isus je odmah prihvatio ovu molbu jer je i sam naučavao da njegovi sljedbenici trebaju ponizno i ustrajno moliti. Zato im izgovara usmenu molitvu koja već na početku daje naslutiti da se razlikuje od uobičajenih židovskih molitava. Riječju Oče, odnosno u aramejskom originalu Abba što je izraz tepanja ocu, Isus započinje molitvu želeći učenicima osvijestiti tko su oni zapravo; to da nisu podložnici neke više sile ili udaljenog i neosjetljivog despota, već posinjena i voljena Božja djeca koja mogu u nebeskoga Oca imati puno povjerenje.

U takvom sinovskom ozračju, slijedećim zazivima, učenik i nasljedovatelj priznaje da je Bog Otac svet i da je njegovo ime sveto prizivajući dolazak njegovoga Kraljevstva. To bismo mogli izraziti riječima: „Ti, Bože, budi svet u našim očima i u našem životu.“ Jer, samo je Bog svet, on je jedini uzvišen, on je naš Stvoritelj, on nas po svome Sinu spašava i po Duhu Svetome prosvjetljuje.

Tu možemo na trenutak zastati. Je li u mome životu Bog stvarno svet, je li on jedini svet, je li on prvi i najvažniji u mome životu? Ima li u našem životu idola, ljudi, stvari ili ideja koji nisu Bog, a koji su nam svjesno i nesvjesno nekako na prvom mjestu? Pa će tako nekome biti najveća svetinja njegov posao ili njegov vanjski izgled ili možda društveni položaj ili pak neka ovisnost, neki potajni grijeh.

I zato svjestan naših slabosti, Gospodin Isus daje i ostale prošnje koje molimo Oca; da nas hrani zemaljskim i nebeskim kruhom, da nam oprašta grijehe uz potrebu da i mi oprostimo jedni drugima, i da nas čuva od padova pod teretom iskušenja. U iskušenjima vjera može rasti i dozrijevati. Sveto pismo ne poznaje vjeru bez iskušenja, vjeru bez djela, vjeru bez borbe. Baš zato nam je potrebna iskrena i predana molitva, da u ovo vrijeme kad nemamo Učitelja pred sobom kao učenici i apostoli, svoju vjeru jačamo i krijepimo dubokim odnosom s Ocem po Sinu koji nam je dan kao Kruh Anđeoski, kao hrana za vječnost.

Vlč. Krešimir Haramija, mladomisnik župe sv. Juraj mučenik Plešivica. Foto: Zoran Bambulović