SVAKODNEVNO U 7:30 Bog ne traži više od onoga što možemo dati

ČITANJA:

Suci 2,11-19;

Ps 106,34-37.39-40.43ab-44;

Mt 19,16-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:

Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Poštuj oca i majku!

I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!

Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Hikec:

Kao stvorenje duboko u sebi osjećamo povezanost sa svojim Stvoriteljem. Dok, smo mu pozvani iskazivati zahvalnost kroz molitvu, odnosno razgovor, nerijetko znamo pristupati k njemu s određenim upitima i vizijama te različitim molbama. Iako se, trudimo živjeti pošteno i pravedno, znamo doći poput ovog čovjeka Isusu sa upitom: “Učitelju koje mi je dobro činiti da imam život vječni?”

Može biti, da ćemo od Boga dobiti pozitivan odgovor – na dobrom si putu slugo, službenico Božja, i to može u nama probuditi određenu radost. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo pozvani trajno raditi na sebi i usavršavati se na sliku Kristovu. Kako vrijeme odmiče, činit će nam se da Bog traži od nas previše, da traži više i veću žrtvu, međutim, On ne traži previše, nego traži onoliko koliko smo sposobni dati.

Koliko radimo na sebi, toliko dalje i bliže dolazimo Kristu. To nije uvijek jednostavno i ugodno, nego zahtijeva i određenu žrtvu.