SVAKODNEVNO U 7:30 Bog nam se nudi u svome Sinu

ČITANJA:

Dj 6,8-15;

Ps 119,23-24.26-27.29-30;

Iv 6,22-29

Tekst evanđelja:

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.

Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:

»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.«

Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

Riječ Božju tumači don Goran Antunović:

Bože, što je potrebno napraviti da vršimo tvoju volju? Ovo je pitanje od velike važnosti za našu vjeru, za naš duhovni život. Današnji evanđeoski odlomak nam daje odgovor na ovo pitanje. Dajući odgovor na ovo pitanje, ne rješava sve naše probleme. Bogu nije dovoljno dati samo odgovor, nego Njemu trebamo otvoriti naše srce da ga ispuni svojom ljubavlju i svojim darovima, sebe predati Njemu, da s nama napravi ono što je potrebno ovome svijetu da se On naš Bog proslavi.

Stoga je na pitanje: Što mi je činiti da bismo radili djela Božja?, odgovor jasan: Vjerovati u Isusa Krista, vjerovati u onoga tko je poslao Sina Božjega na zemlju. Imajući uvijek u vidu da je Isus onaj koji nam nudi trajnost, vječnost. Neprolazne stvari.

Ako se malo samo okrenemo oko sebe, vidjet ćemo koliko je prolaznih stvari u našem životu, stvari kojima ističe rok trajanja, one stvari koje moramo jednostavno mijenjati. Bog nam nudi nešto što je vječno. U svome Sinu nudi nam sebe, nudi nam vječnost i s time nam uljepšava ovozemaljski hod i daje smisao našem hodu.

Stoga, draga braćo i sestre, dragi mladi, nemojmo dozvoliti sebi, da nas prolazne stvari okupiraju i osvoje. I njih možemo koristiti da spasimo svoju dušu. Ono što posjeduješ neka te ne zarobljava nego daje slobodu za vječnost.
Don Bosco, svetac mladih rekao je: Daj mi duše drugo uzmi! Spasiti dušu je volja Božja, biti sretan ovdje na zemlji, predokus je trajne sreće i radosti u vječnosti. Radimo za hranu koja ostaje za život vječni. Neka nam u tome pomogne i zagovor Naše nebeske majke Marije.