SVAKODNEVNO U 7:30 Bog je naš nebeski otac, a mi njegova ljubljena djeca

ČITANJA:

Jon 4,1-11;

Ps 86,3-6.9-10;

Lk 11,1-4

Tekst evanđelja:

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!« On ime reče:

»Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Nema kršćanina koji ne bi znao molitvu Očenaša. Često ju nazivamo Molitvom Gospodnjom i Isusovom molitvom jer ju je Isus predao svojim učenicima i jer nam otkriva kako je on sam molio. U današnjem odlomku evanđelja ne čujemo čitavu molitvu onako kako ju molimo u Crkvi; nedostaju zazivi: budi volja tvoja, kao i: izbavi nas od zla! Važan je i detalj da u ovom slučaju Isus poučava svoje učenike, dok je kod druge, duže verzije molitve Isus govorio mnoštvu okupljenom na gori. Možemo onda zaključiti da je Isus više puta svojim učenicima tumačio kako moliti obraćajući se Bogu kao Ocu, tj. kako moliti s njime. Glavni je smisao ove molitve da istinski zaživimo kao djeca Božja.

Počinjemo dakle molitvu zazivajući Božje najljepše i najintimnije ime: Otac! Mi kršćani smo u tome specifični u cijelom svijetu jer smo u njegovome jedinome sinu Isusu Kristu i mi posinjeni sinovi i kćeri Božje. Slijedi zaziv: Sveti se ime tvoje! Naravno da je Bog svet, ali je naša molitva da se njegova svetost očituje u svijetu, a posebno da njegova svetost bude i naša svetost, da djelujemo i u svemu proslavljamo Božje ime. Nadalje molimo: Dođi kraljevstvo tvoje! Kada molimo za dolazak Božjega kraljevstva, ono se po našoj molitvi već približava. To je kraljevstvo obećano u nebu, ali dotičemo ga kada bivamo zahvaćeni mirom i radošću u Duhu Božjem.

Molitva koju je Isus naučio svoje učenike, nastavlja se zazivom: Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! Mislim da nas ovaj zaziv želi uputiti da, nakon što smo Božju svetost i njegovo kraljevstvo stavili na prvo mjesto, nastavimo moliti za sve naše potrebe, za bilo koju pozitivu stvar ovog svijeta, za nas i za naše bližnje. Smijemo moliti, ako hoćete, za osvajanje milijuna na lotu, da naš sportski klub pobijedi u prvenstvu, smijemo moliti za sunčano vrijeme kako bi nam obiteljsko okupljanje što bolje prošlo, smijemo moliti da se naši političari poprave, smijemo moliti da nam Bog pomogne u razvijanju naših talenata i vještina… Ali moramo biti svjesni da nam bez Boga sve drugo ne znači ništa. Bitnije od svega je ne izgubiti Boga jer on svemu daje vrijednost i smisao.

U tom kontekstu, moleći i za naš kruh, a potom i za oproštenje grijeha i zaštitu u napastima, mi priznajemo da sve dolazi od Boga i da se u svemu moramo na njega osloniti. Kaže se: kada je Bog na prvom mjestu, onda je sve na pravom mjestu. Zato i u molitvi prvo molimo na Božje nakane, za očitovanje njegove svetosti i dolazak njegova kraljevstva, i onda već imamo sve što nam je potrebno.

Ako imamo Boga imamo sve, a bez njega sve drugo ništa ne vrijedi. Neka nam za poticaj i ohrabrenje bude i sljedeća priča iz života sv. Ivana Zlatoustog koji se našao pred prijetnjama rimskog cara Arkadija. Car mu je prijetio izopćenjem, a Ivan je odgovorio – Ti me ne možeš izopćiti jer je čitav svijet kuća moga Oca. – Onda ću te smaknuti – osvetnički je uskliknuo vladar. – Nećeš, jer ti to ne možeš budući da je moj život sačuvan s Kristom u Bogu. – Zaplijenit ću svo tvoje bogatstvo – bio je njegov strog odgovor. – Gospodine, to ne može biti. Moja blaga su na nebu, jer mi je i srce tamo. – Ali odvojit ću te od ljudi i nećeš više imati ni jednog prijatelja. – Niti to ne možeš učiniti, gospodaru, jer ja imam prijatelja u nebu koji je rekao: ‘nikad te neću napustiti ni zaboraviti’.

Sjetimo se toga uvijek kada molimo Očenaš. Bog je naš nebeski otac, a mi njegova ljubljena djeca.