SVAKODNEVNO U 7:30 Bog gleda naše srce, a ne vanjštinu

ČITANJA:

vl.: Ef 4, 1-7.11-13;

Ps 19, 2-5;

Mt 9, 9-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Tko želi Isusa u svojem životu, može mu prići i boraviti s njim. On ne pita za prošlost, ne zanimaju ga detalji naših prošlih riječi i djela, već samo iskrenost kojom mu prilazimo. Farizeji, koji su kao židovski vjerski i društveni pokret bili čvrsto vezani uz Zakon te su ga tumačili prema usmenoj tradiciji ne ustručavajući se u njega ubacivati svoje inovacije, mrmljaju protiv Isusa koji sjeda za isti stol s ljudima na rubu društva. Isus ne odgovara farizejskom razumijevanju Zakona, ne uklapa se u njihovu viziju odnosa Boga i čovjeka.

Stoga u današnjem evanđeoskom ulomku Gospodin daje puku farizejima, a svima nama podsjetnik na to što je i kakav je Bog u kojeg vjerujemo. Bog gleda naše srce, a ne našu vanjštinu. Naš Bog je onaj kojem je mio život svakog njegovog stvorenja pa je zato u ljudsko srce usadio zakon koji nema veze sa običnim, izvanjskim vršenjem propisa, već potiče na iskrenu promjenu nutrine. Farizeji, u svojoj dvoličnosti, u današnjem evanđelju čak nemaju volje prići Isusu i njega samoga pitati zašto blaguje s javnim grešnicima onog vremena, već o tome pitaju njegove učenike. Čuje Isus što mrmljaju, vidi komešanje, prepoznaje negodovanje u farizejskim gestama pa im odgovara: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Ali ne staje Isus samo na tome da opravda djela Božja, već farizeje dotiče tamo gdje ih najviše boli. Hajde, kaže im Isus, proučite taj Zakon kojeg se toliko držite i svima nabijate na nos to koliko ga poznajete! Proučite Zakon pa mi recite što piše u njemu, što vam Bog poručuje po njemu, na što vas potiče. Vidite slovo Zakona i već u slovu prepoznat ćete pravo njegovo značenje. Odgovara im Isus uz pomoć riječi proroka Hošee (6,6): Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. I dodaje im: Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

Farizeji sjede s Isusom za stolom, jedu i piju s njim, ali mrmljaju protiv njega. Koliko puta se u našim kršćanskim zajednicama prepoznaju oni koji sjede u kutu, prate sva događanja u zajednici, i svaku moguću gestu ili riječ braće i sestara oko sebe kritiziraju do iznemoglosti. Često sami sebe prepoznajemo u skupini ljudi koji sjedaju za euharistijski stol koji nam Gospodin priprema, a nismo pomireni s braćom i sestrama oko sebe. Osim toga, toliko puta sudimo ljude koji sjede za Gospodinovim stolom zajedno s nama, pa dolazimo do članova naše zajednice i raspitujemo se o prijašnjem životu onih koji su tek pristigli u krug Isusovih učenika. Isusu nije bitno što smo prošli do sada, koliko smo žrtava prinijeli, koliko lukna ili godišnjeg dara smo dali, koliko smo postili ili trapili svoje tijelo. Svakako želimo i pozvani smo na izvanjski način pokazati Bogu da ga ljubimo, ali izvanjske geste nikako ne mogu nadomjestiti ili biti temeljne za našu vjeru. Isus želi sjesti za isti stol sa svakim ljudskim bićem. Ljubavlju privlači mnoge. Razumije naše patnje, boli, tuge, uz nas je u svim naših radostima i uspjesima. Treba mu samo naša vjera. Vjeruj i sve je moguće, vjeruj i tvoje tvrdo srce može biti promijenjeno, vjeruj i Bog će biti s tobom na svakom tvojem koraku ma kakav god do sada bio.