SVAKODNEVNO u 7:30 Biti za druge je temeljni stav jednog kršćanina!

Čitanja:

2Kr 5,1-15

Ps 42,2.3; 43,3.4

Lk 4,24-30

Tekst evanđelja:

Kad je Isus došao u Nazaret, reče narodu u sinagogi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Činjenica da Bog preko proroka bira i čini milost udovici i gubavcu koji su bili stranci u odnosu na vjerne Židove bila je neprihvatljiva tadašnjem mentalitetu židovskog naroda. Sada se ti slušatelji u sinagogi susreću sa osobom koju poznaju. Isus im govori da je na njemu Duh Gospodnji. Pomazanje i poslanje tog Duha izlazi izvan suženih okvira: „blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“(Lk 4, 18-19).

Ako ovo povežemo sa današnjim ulomkom, uviđamo da se preko Ilijina poslanja ženi udovici i očišćenje gubavca po Elizejevoj uputi, očituje djelovanje Duha koji iskazuje milosrđe izabranim osobama u oskudici. Vidimo da Luka na početak Isusova javnog djelovanja stavlja poruku univerzalnog spasenja. Biti za druge, to je temeljni stav jednog kršćanina. Takav stav prvotno proizlazi iz same ljubavi prema bližnjima na koju nas sam Krist poziva. Moja otvorenost za drugoga u Kristu poprima još jače obilježje. Isus Krist u velikosvećeničkoj molitvi moli “da svi budu jedno kao što si ti Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao”(Iv 17, 27). Učenici, imajući zajedništvo u Kristu postaju ispunjeni božanskim životom koji ih međusobno povezuje.

Lumen Gentium naglašava: „Svi ljudi su pozvani k novom Božjem narodu”(LG 13). Univerzalizam spasenja po Kristu postaje za Crkvu, novi Božji narod, preduvjet da se raširena po cijelom svijetu i kroz sve vijekove neprestance podsjeća na jedinstvo. Isusu očito smeta što Židovi sebe drže izabranima, te oslanjaju se na snagu u sebe. Oni su Boga stavili na sam rub njihova življenja i djelovanja. Isus spominjući Iliju i Elizeja upravo izražava takvu perspektivu. Uzrok njihova gnjeva leži u očitoj upozorenosti da se riječi proroka Izaije ostvaruju na Isusu iz Nazareta.

Isus u parafrazi riječi proroka Izaije donosi bit poslanja, on donosi radosnu vijest siromasima, oslobađa sužnje, vraća vid slijepima te proglašava godinu milosti Gospodnje (usp. Lk 4,18-19). Ljudi koji borave u sinagogi čitaju ulomke iz svitaka gdje su zapisani Božji čudesni znaci i prisutnost, ali njihov život ostaje hladan do te mjere da mjerilo življenja oni traže iz svoje pameti. Ne možemo ne primijetiti da ovakvo stanje odgovara i suvremenom mentalitetu koji svim silama Boga želi maknuti iz središta življenja, staviti ga na prikladno mjesto koje počesto biva što dalje od relevantnog govora o čovjeku i svijetu.