SVAKODNEVNO U 7:30 Biti Isusovim znači predati mu svoje srce

ČITANJA:

Post 22,1-19;

Ps 116,1-6.8-9;

Mt 9,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus uđe u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«

A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« Prozrevši njihove misli, reče Isus: »Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate da je vlastan Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe.« Tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«

I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Dragi prijatelji! Vođen tako uzvišenom, božanskom mudrošću, u kojoj je rastao svakim danom pod vodstvom Duha Svetoga, nijedno Isusovo djelo nije izvršeno s bilo kakvom nesavršenošću. U svakom njegovom djelu svijetli sva svjetlost istine, ljubavi i svetosti njegova Oca. Prisutni pismoznanci koji mrmljaju, kritizirajući Isusa u svojim srcima, optužujući ga za bogohuljenje, mogu to učiniti samo iz zloće. U njima govori zloća srca, uma, duha. Zatvoreni su Božjem otajstvu koje se objavljuje kroz Krista Isusa, a u Gospodinovoj riječi ne vide gestu milosrđa, pobožnosti, stvaranje istinske nade u srcu uzetoga.

Tome i služi Radosna vijest: čitati njegovo Sveto pismo, njegovu Objavu po srcu Božjem, i kroz to pronaći sve one razloge koji čovjeku daju nadu, nadu spasenja, otkupljenja, života. Nada da čovjek nije napušten od svog Boga, makar i u neizrecivoj patnji i boli. Sveto pismo se ne čita samo da bi se našli razlozi za osudu, kao što Bog ne čita naš život samo da bi o njemu izrekao svoj vječni sud. Bog dolazi, iščitava naš život i nalazi u njemu razloge da ponovno stvori nadu, da ulije vjeru, da nas obogati novim pouzdanjem u njegovo djelo spasenja.

Isus voli čovjeka dragi prijatelji. Spomenuti pismoznanci u evanđelju su samo službenici Boga koji je odsutan iz života ljudi. Oni su u službi zakona, a ne Boga. Da su u službi Boga, znali bi da je Gospodin uvijek išao više, jer On je Zakon milosrđa, oprosta, sažaljenja, suosjećanja, milosti. Bog je uvijek išao korak dalje i uvijek je otkrivao spremnost dati oproštenje prijestupnicima koji se kaju. Nije ih uništio, oprostio im je. Nije ih odgurnuo, već im je poželio dobrodošlicu. Ali i mi riskiramo da budemo kao pismoznanci, a ne učenici Isusovi. Biti Isusovi znači da uvijek moramo Isusu predati svoje srce. Samo srcem Krista Isusa može se naviještati Evanđelje. Ako nismo Kristovo srce, onda propovijedamo Riječ Božju poput pismoznanaca koja neće u sebi imati razloge nade. Radosna vijest aktualna je za svaki dan posljednjih dvije tisuće godina, aktualna je i nama danas. Ona je nepropadljivo sjeme koje će rasti i proizvesti ono što obećava, a na kraju krajeva sjetimo se još ovih Isusovih riječi: “Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta”.