SVAKODNEVNO U 7:30 Bit vjere – živjeti istinu!

ČITANJA:

1Sol 2,9-13;

Ps 139,7-12b;

Mt 23,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

U ovom evanđeoskom odlomku Isus ponovno govori vrlo jasno i bez uljepšavanja. Obraća se pismoznancima i farizejima, ljudima koji su bili vjerski vođe naroda. Naizgled, oni su bili uzor, znali su Pisma, držali se Zakona, djelovali sveto. Ali Isus vidi dalje od onoga što se vidi izvana. On vidi srce. Zato im kaže: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.” Snažna slika, gotovo neugodno iskrena.

Isus opisuje ljude koji su izvana „uredni”, pobožni, dobri, ali im je unutrašnjost prazna, bez ljubavi, bez istine, bez poniznosti. Ova slika nas izaziva i danas. Ne samo mlade, nego sve nas. Koliko puta se trudimo pokazati drugima samo ono najbolje: nasmijana lica, lijepo ponašanje, pristojne riječi. A u dubini, možda nosimo ljutnju, oholost, zavist, ravnodušnost. Isus ne osuđuje zato što imamo slabosti, svi ih imamo, nego zato što ih skrivamo iza maske i pravimo se da smo bolji nego što jesmo.

Bit vjere nije u tome da izgledamo sveto, nego da živimo istinu. Ne da glumimo dobrotu, nego da se trudimo biti bolji, iznutra. Isus želi da budemo autentični, stvarni, iskreni. Bog ne traži savršenstvo, ali traži istinu srca. U nastavku odlomka Isus spominje kako farizeji grade grobnice prorocima koje su njihovi preci ubili, i pritom tvrde da oni to ne bi učinili. A zapravo svojim postupcima pokazuju isto nasilje i zatvorenost prema Božjoj riječi. Drugim riječima, govore jedno, a rade drugo. To je klasično duhovno licemjerje: osuđujemo grijehe prošlih generacija, a sami ih ponavljamo, možda u drugačijem obliku, no sve ostaje isto.

Isus nas poziva da ne živimo od prošlosti, od običaja, od praznih riječi. Vjera nije tradicija koju samo prenosimo, nego živi odnos s Bogom koji se vidi u svakodnevici. Vjera se ne mjeri time koliko znamo, nego koliko ljubimo, koliko toga znanja o Bogu možemo predočiti u ljubav. Ne koliko molitava izgovorimo, nego koliko istinski slušamo Boga i živimo po savjesti.

Ovaj tekst nas poziva na iskrenost, prema sebi, prema drugima, i prema Bogu. Poziva nas da ne živimo kao „obijeljeni grobovi”, već kao ljudi u čijem se srcu događa obraćenje. Da ne budemo ljudi koji ostavljaju dobar dojam, nego koji imaju čisto srce. Jer kad je srce čisto, ni vanjština ne mora glumiti, ona tada samo odražava ono što stvarno jesmo.

Amen.