SVAKODNEVNO U 7:30 Bit kršćanskog života - slijediti Isusa!

ČITANJA:

1Pt 1,18-25;

Ps 147,12-15.9-20;

Mk 10,32-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni.

Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«

I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati — to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

„Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima…“ I početak trećeg evanđelja ovoga tjedna pred nas stavlja temu nasljedovanja o čemu smo bilo direktno ili indirektno razmatrali zadnja dva dana. Ova prva rečenica nije tu samo da nas uvede u radnju današnjeg događaja, da nas izvijesti o mjestu i radnji, već u sebi krije duboku poruku. Ona nam u stvari otkriva u čemu se sastoji bit kršćanskog života: slijediti Isusa, ići za njim unatoč prestrašenosti i strahu kojega imaju i učenici, a kojega nerijetko imamo i mi. To znači pustiti Isusa ispred sebe u svom životu, a ne poput Petra tražiti da on bude iza nas; imati ga pred svojim očima i hoditi za njim. Kršćanstvo nije neka ideologija ili obdržavanje pustih propisa i uredaba, već jednostavno nasljedovanje Isusova puta i primjera kojega nam je ostavio u životu.

Na tom tragu, sasvim legitimno je upitati se: a u čemu se točno sastoji Isusov put? To nam otkriva sam Isus bilo na početku današnjeg teksta spominjući put križa koji vodi prema uskrsnuću bilo na kraju današnjeg izvještaja kada kaže: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“

Dok svi mi nerijetko poput dvojice Zebedejevih sinova razmišljamo o nagradama, o svome položaju i ugledu, a vjerujem kako se u tome može složiti, Isus pred nas stavlja drugačiju logiku: onu služenje i darivanja. Do tog položaja i do proslave na nebesima, o kojoj nam Isus govori, se dolazi služeći bratu i sestri na zemlji, kako je on to činio.

Kao izvrstan primjer služenje, a u kontekstu sutrašnje svetkovine Presvetoga Tijela i Krvi u kojoj slavimo otajstvo euharistije, lijepo je se prisjetiti izvještaja iz Ivanova evanđelja u kojem on govori o posljednjoj večeri i trenutku ustanovljenja sakramenta euharistije. Taj smo tekst, naime, slušali na Veliki četvrtak. U njemu smo čitali kako naš Učitelj, Isus Krist, svojim učenicima pere noge. Ivan čak direktno ne spominje ustanovljenje euharistije, već isključivo govori o Kristovu služenju i predanju, a što u stvari odražava najdublju bit euharistije: predanje. Na kraju toga teksta Isus će jednostavno reći svojim učenicima: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“

Kad god slavimo euharistiju, važno je sjetiti se ove geste koju je Isus učinio i na koju poziva također nas. To će reći: više vremena i prostora davati za druge, ne biti usmjeren samo na sebe, živjeti onako kako je Isus živio.