SVAKODNEVNO u 7:30 Autoritet Sina Božjega nadilazi Mojsijev autoritet

Čitanja:

Iz 49,8-15

Ps 145,8-9.13c-14.17-18

Iv 5,17-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas – sada je! – kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

U današnjem evanđeoskom odlomku jasno je artikulirano što su Židovi najviše zamjerali Isusu: kršio je subotu (nastavno na jučerašnje Evanđelje o izlječenju uzetoga subotom) i što se pravio Bogom. Kakav je Isusov odgovor? Ne obazire se na njihove prigovore jer mu je jedina nakana naznačiti kojim autoritetom čini i govori. Ako se vratimo na sam početak Isusovog javnog djelovanja, vidimo kako jedne subote ulazi u sinagogu u Kafarnaumu i kako čita tekst Izaije proroka koji se na njemu ostvaruje: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje!“ (Mt 4, 18-19)

Kakva je bila reakcija mnoštva na tu scenu iz sinagoge? Ona nije toliko izražena u tome što je Isus pročitao i rekao, nego u divljenju na način kako je On to izrekao. Kažu, učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. Kako i ne bi kad je On ta sama Božja Riječ koja dolazi na ovaj svijet da prosvijetli svakoga čovjeka. Poučavao je, ne na filozofski način kao tražitelj istine, nego kao onaj koji istinu priopćava iz samog njezinog izvora.

Pismoznanci su doduše u Isusu prepoznali duboko pobožnog čovjeka, ali i zamjerali mu što je usprkos tome zanemarivao otačku predaju i Mojsijev zakon – te dvije tako važne note za Židove. Svjestan svojeg jedinstva s Ocem nije se libio reći: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!“ (Mt 28,18)

Autoritet Božjega Sina nadilazi autoritet Mojsija po kome su primili Zakon i samu subotu. Zato Isus nije opterećen onime što Židovi misle, više je naslonjen na onoga koji ga je poslao. Svoje poslanje ne doživljava kako bi se opravdavao pred ljudima i dodvoravao im se. Ni najmanje. Svoje poslanje percipira isključivo kroz zadaću koju mu je namijenio Otac, a ona je uvijek usmjerena prema čovjeku i njegovom spasenju. „Zato me ljubi Otac što dajem život svoj, da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti; takva je zapovijed koju sam primio od Oca svog “. (Iv 10, 17-18) Ne želi se odreći svoga nebeskog Oca i zato mu grešno čovječanstvo okreće leđa premda je radi njega podnio sramotu žrtve i križa.

Govoreći o Božjem sudu, govori i o onome tko se može spasiti. „Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moje riječi i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ (Iv 5, 24) Kao grešnici potrebiti smo spasenja, stoga nam je vjerovati i činiti dobra djela kako bismo izašli na uskrsnuće života, a ne uskrsnuće osude.

Mala digresija. U Izaijinom tekstu spominje se godina milosti Gospodnje. Čini mi se u ovoj prilici razboritim uputiti vas na jubilej koji slavimo ove godine pod geslom „Nada ne razočarava!“ Velika blagodat jubilejske godine je oprost. On nam ne nudi samo pomirenje s Bogom, nego i otpuštenje vremenitih kazni koje se duguju za grijehe kojih je krivica već izbrisana po sakramentu ispovijedi. Crkva nam nudi mogućnost izmoliti oprost za žive i mrtve ako u ovoj jubilejskoj godini pohodimo one crkve koje naše biskupije određuju kao mjesta oprosta.

Također je moj skromni savjet da iskoristite svoje župne crkve o korizmenim ispovijedima. One su također mjesto oprosta u ovoj prigodi uz poštivanje ostalih određenih uvjeta: sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest, Vjerovanje i molitva na nakanu Svetoga Oca (Očenaš i Zdravo, Marijo). Nastojmo to učiniti na našu duhovnu korist.