SVAKODNEVNO U 7:30 Autentično življenje vjere

ČITANJA:

od dana: Jd 17,20b-25;

Ps 63,2-6;

Mk 11,27-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: lsus i učenici opet dođu u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjeravaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi!’« — Bojahu se mnoštva. Ta isvi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu. »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

Naš Gospodin, Isus Krist živio je autentičnim životom. Ne samo da je svojim djelima i postupcima, kao što je to slučaj u današnjem evanđelju, da tako kažem, izazivao druge, tjerao ih na pitanja, već je to prvenstveno činio načinom i stilom svoga života.

Nakon što je svojim postupkom izgona trgovaca iz hrama opravdano potaknuo židovske glavare da ga pitaju kojom vlasti to čini, Isus nema problema odgovoriti im na postavljeno pitanje. Međutim, prije samog odgovora, on njim postavlja protupitanje, i to naime o Ivanu Krstitelju.

Isus ih ovim pitanje stavlja u veliko iskušenje, provjerava, naime, jesu li autentični kao vjernici, odnosno jesu li njihove riječi u suglasju s njihovom djelima, sa stilom njihova života. Vidimo kako se židovski poglavari s jedne strane ne usuđuju reći kako je poruka Ivana Krstitelja dolazila od samoga Boga jer su itekako svjesni da je nisu prihvatili i nisu mu povjerovali, dok s druge strane iz straha, bojazni i obzira od naroda ne usuđuju reći kako je Ivan tek bio običan čovjek. Na kraju, Isusu uopće ne pružaju odgovor jer su shvatili da ih je Isus uhvatio u zamki.

To se naime događa kada s jedne strane naše riječi ne prate naša dijela ili kada se s druge strane ne usudimo izreći svoje mišljenje iz prevelikog obzira prema ljudima. U ovome se krije razlog zašto je toliko Isus smetao židovskim poglavarima jer je naime on svojim životom pokazao tko je to autentična i iskrena osoba, odnosno iznio je na vidjelo kako židovski poglavari to nisu, već je u njihovim srcima podvojenost, preveliko obzir, uračunatost i borba za položajem, a ne za istinom.

Današnji evanđeoski tekst i nas poziva da s stavimo u kožu farizeja, te da promotrimo kakav bi bio naš odgovor, ne nužno na ovo pitanje, već na drugo: prihvaćam li Isusu i njegovu poruku? Koji bi bio moj odgovor? Jesmo li s jedne strane svjesni kako je Isus uistinu Bog, ali poput židovskih poglavara nemam snage provesti u konkretni život ono što on od mene traži ili se s druge strane, od prevelikog obzira prema onome što će drugi reći, što će me osuditi, ne usudim priznati njegovim učenikom?

Važno je s vremena na vrijeme dopustiti Isusu da nas njegova riječ dovede do zida, da prodre duboko u našu nutrinu i da vidimo što se to uistinu nalazi u nama; da vidimo jesmo li autentični. Molimo Gospodina da nam dadne hrabrosti nasljedovati ga i da iz našeg života otkloni strah i obzir pred drugim.