SVAKODNEVNO U 07:45 vlč. Josip Đurin: Svjedočimo o ljubavi i milosti koju smo doživjeli pri susretu s djetetom Isusom!

ČITANJA:

1Iv 2,12-17;

Ps 96,7-10;

Lk 2,36-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Današnji odlomak iz evanđelja stavlja pred nas jednu ženu, veoma odmaklu u godinama, proročicu Anu, posljednju u nizu starozavjetnih proročica. Koja je provela samo sedam godina u braku, a cijeli ostali vijek boravila je u Hramu, gdje je u molitvama i postovima, danonoćno služila Gospodinu. Obraća se svima u Hramu, govori o Djetetu, postaje prvim navjestiteljem među ženama.

Njezin primjer daje nam predivnu poruku za život. Ta poruka se sastoji od nekoliko bitnih činjenica koje smo pozvani prihvatiti. Prva činjenica je ta da Ona nije napuštala Hrama. Živjela je u Hramu i to bijaše njezino životno poslanje i ispunjenje. Njezina sreća. To bijaše njezino životno bogoslužje. Poslije će reći Pavao u Poslanici Rimljanima kako trebamo prinijeti svoja tjelesa za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu, kao svoje duhovno bogoslužje. To je činila ova starica, proročica Ana. To smo pozvani i mi činiti. Jer Hram je mjesto gdje Bog boravi. To je mjesto Božje blizine. Hram su naše crkve. Hram je naše srce, to smo mi sami, kako nam to i Pavao govori u svojoj poslanici: Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Promatrajući naše živote primjećujemo da nismo uvijek u tom Hramu, nismo uvijek u Božjoj blizini, jer toliko puta u nama nema ljubavi za drugoga, nema iskrenosti, nema prihvaćanja, nema pouzdanja, nema radosti. Ovi dani nakon Božića su nam prilika da ponovno pronađemo taj Hram, da uđemo u Njega i pronađemo Onoga koji se tu za nas rodio da nam bude snaga, svijetlo i put u život.

Druga činjenica je da je, proročica Ana postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Velika je opasnost za nas danas, da ono što činimo, naše molitve, naši postovi, naše primanje sakramenata, činimo samo zato da ugodimo svojim obiteljima, svojim prijateljima, sebi, svojim željama, da sebe uzvisimo pred drugima, da se pokažemo boljima nego što jesmo. Proročica Ana, nas, današnje vjernike poziva da svoj život usmjerimo na njezine tračnice, da svojim molitvama i svojim postovima služimo jedino Bogu i to danju i noću. A to znači da sve što činimo u svojem životu, činimo na slavu Božju. Da se svojim životom ne nastojimo svidjeti svijetu, društvu, pojedincima, nego jedino Bogu. Bogu koji nam je poslao svoga Sina u obličju malenog Djeteta, da ga prihvatimo, da ga ljubimo, da mu se radujemo i da mu služimo svim svojim srcem. I samo tako ćemo moći činiti ono što nam u današnjem svijetu i društvu kojem živimo toliko nedostaje. A to je da hvalimo Boga uvijek i da drugima svakodnevno govorimo o djetetu Isusu. To je treća činjenica današnje poruke, da govorimo o Isusu svima, svakom čovjeku.

Iskoristimo ovo vrijeme da svojim životom, svojim djelima, svojim riječima svjedočimo o ljubavi i milosti koju smo doživjeli pri susretu sa djetetom Isusom!

Vlč. Josip Đurin, župa sv. Fabijana i Sebastijana, Varaždin