SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Ivica Martić: "Strah je naš nedostatak vjere u Boga"

ČITANJA:

od dana: Mudr 2,23 – 3,9;

Ps 34,2-3.16-19;

Lk 17,7-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Martić:

Dragi prijatelji, dok se svi mi borimo kako bi zauzeli neko časnije mjesto pod ovim nebom, Isus nas podsjeća da smo sluge. Da je on sam sluga Očev. Da u služenju nema ništa loše. Služenje nas okreće prema drugima. Stvorenje prema Stvoritelju.

Izbavlja nas iz naše osamljenosti. Kako bi razumjeli Isusov govor potrebna je vjera.

Vjera je ne glumiti neku veličinu u ovom svijetu, već potpuno gledati svijet iz Božje perspektive, iz vječnosti. U Božjem oku svijet izgleda tako lijepo.

Vjera je uzimanje uloge beskorisnog sluge. Ja sam malen naspram svoga Gospodara.

Vjera je reći sam sebi i svijetu da sve, ama baš sve ovisi o dobrom Bogu.

I ako smo išta dobra i napravili za života, to je samo zato što nam je bilo darovano.

Mi umjesto da budemo sluge jedni drugima, mi se po cijeli dan nadmećemo, natječemo s drugima.

Ako nešto ne štima u tvome braku, tvojoj obitelji, na poslu – znaj samo je jedan problem, a to je nevjera. I to ne tuđa, već tvoja.

Jer da vjeruješ, na sve te probleme drugačije bih gledao.

Tvoja vjera potaknula bi tuđu vjeru.

Iluzija je vjerovati svome strahu. Strah je naš nedostatak vjere u Boga.

Iluzija je bojati se zla ovoga svijeta, jer zlo nije ništa drugo nego naš nedostatak vjere u Boga.

Koliko nas svaki dan govori sitnim stvarima ja to ne mogu, ja to ne znam, ja to ne želim, ja se toga bojim. I tako i bude.

Vjera je spremnost. Vjera je govor ja to mogu, želim i hoću.

Nevjera je zatvaranje u sebe samoga, u grijeh.

Vjera je otvaranje za život, za druge, za milost.

Ona je služenje, a ne bježanje od svijeta.

Jer kad uđeš u povjerenje u Boga tada ti se sve čini mogućim.

Tada shvaćaš da ništa ne ovisi o tebi. Tada uspjeh i neuspjeh dolazi iz iste, Božje ruke, i to ti donosi mir. Jer znaš da oboje vodi ka nekom većem dobru, većoj radosti.

Vjera zapravo sve pokreče.

Molimo da nam Bog dade vjeru poput sv. Male Terezija koja reče: “Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš, čini s ljubavlju.”

STAV JE SVE

Bila jedna žena koja se probudila jedno jutro, pogledala se u ogledalo i primijetila da su joj ostale samo tri dlake na glavi.

“Dobro,” rekla je sama sebi, “Mislim da ću danas počešljati kosu.” Tako je i uradila i divno se provela taj dan.

Sljedeće jutro se probudila samo s dvije dlake na glavi.

“Hm,” rekla je sebi, “mislim da ću danas napraviti razdjeljak na sredini.”

Tako je i uradila i opet se divno provela tog dana.

Sljedeće jutro se probudila s jednom dlakom na glavi.

“Dobro, danas ću kosu svezati u konjski rep.” Tako i bi te se ona prelijepo provede tog dana.

Četvrtog jutra na glavi ne ostade nijedna dlaka.

“Jupiiii!” uzviknu žena, “danas ne moram namještati frizuru.”

Vjera je gledanje na sve pozitivno.

Vlč. Ivica Martić, župnik župe Uzvišenja sv. Križa u osječkoj Retfali. Foto: Vesna Ljubo