SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Dominik Vukalović: Ulaznica za Božje kraljevstvo je obraćenje

ČITANJA:

1Iv 3,22 – 4,6;

Ps 2,7-8.10-11;

Mt 4,12-17.23-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:

»Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska — narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.«

Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!«

I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja — opsjednute, mjesečare, uzete — i on ih ozdravljaše.

Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji. Nalazimo se u posljednjem tjednu božićnog vremena. Sve tako brzo prolazi da jednostavno ne uspijevamo dovoljno proživljavati njegov misterij, poruku spasenja. A liturgija nam ovih dana stavlja pred nas tekstove da nas upozori na znakove, na Božje očitovanje.

Isusov preteča Ivan nasilno je ušutkan, uhićen, a to je znak Isusu da odlučno i hrabro nastupi i počne djelovati. Zato ostavlja Nazaret. Izlazi iz nazaretskog zatišja i nastanjuje se u Galileji, odnosno u Kafarnaumu. Galileja je u ono doba bila na kulturnoj i religioznoj periferiji Božjeg naroda, bila je poganska. Isus je smatrao da je to najpogodnije mjesto kako bi započeo svoje javno djelovanje. U Kafarnaumu Isus susreće ljude raznih profila. Židove, nežidove, trgovce, kupce, vojnike, skitnice. Isus voli izazove i zato ide u vrevu života. Ne boji se susreta, dapače želi ih, jer on je svjetlost onima koji su u tami.

I danas ima toliko Kafarnauma, i toliko raznih ljudi koji su potrebni svjetlosti. Kao kršćani ne smijemo se bojati susreta. Trebamo hrabro pristupati svima u potrebi. Hrabro stajati na raskršćima i susresti se s onima koji ne vjeruju, koji su se u vjeri ohladili, onima koji su ravnodušni ili su čak neprijateljski raspoloženi prema vjeri.

Isusovo djelovanje je u pokretu, u hodu. On propovijeda, a glavni sadržaj njegove propovijedi jest „obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko“. Svojim djelovanjem i propovijedanjem on počinje uprisutnjivati Božje kraljevstvo kao vladavinu milosrđa i ljubavi. Proroci su to kraljevstvo stoljećima navješćivali, narod ga je u vrijeme tuđinske vlasti u svojoj zemlji željno iščekivao, teolozi su raspravljali kako da ubrzaju nastup toga kraljevstva. Ono uključuje dvije dimenzije: Božje milosno sagibanje ljudima, i poslušni odaziv ljudi Bogu. Isus smije reći da po njegovim riječima i djelima nastupa Božje kraljevstvo zato što je prvi čovjek svakom žilicom svoga bića poslušan Bogu, te što Otac nebeski po njemu zaista djeluje među bolesnima i gladnima riječi njegove.

Da bi se pristupilo kraljevstvu potrebno je obraćenje. To je ulaznica. Treba promijeniti srce, promijeniti život. Sve može postati bolje, drugačije, ljepše. A to se postiže jedino obraćenjem, tj. zaokretom u životu. Najvažniji je onaj unutarnji zaokret, koji će svakako biti zamijećen od drugih. Isus te poziva na taj zaokret. Možda u tvojoj nutrini postoji neke zapreke, zato dopusti Isusu da te zaokrene, ali ne sutra nego već danas.

Isusovo propovijedanje je nešto novo. Zato se vijest o njemu brzo širi. Ljudi se interesiraju za njega, traže ga, žele ga vidjeti. Čovjek kada je u bilo kakvoj potrebi, nevolji najprije pronalazi put do njega. Gdje god se pojavi Isus odmah je okružen s mnoštvom ljudi koji su potrebni njegove pomoći. On ih liječi, spašava ih. Kao što je bilo na početku tako je i danas. Ako se okrećemo oko sebe vidimo mnoštvo ljudi koji su u potrebama, koje su toliko različite i osobne, koliko se i ljudi razlikuju međusobno. Postoje materijalne potrebe, duhovne koje su kao skrivene pa se ne vide toliko. Zato su hitnije i potrebnije. Ali Isus gleda u srce svakoga čovjeka, on razumije i rasvjetljuje naše misli, naše savjesti. On nikoga ne ostavlja na cjedilu, svakome priskače u pomoć. Njemu je stalo da se kraljevstvo Božje nastani u svakom čovjeku. No, Isus ne može na to sam utjecati. Potrebna je naša suradnja. Zato moram napraviti zaokret u životu i dopustiti Isusu da nas okrene, ako je potrebno uzdrma, kako bi gledali drugim očima. Jedino tako može se dogoditi obraćenje i na taj način svatko je učinio svoj dio posla – Isus sa svoje strane, a mi ljudi sa svoje.

Dopustimo ući Isusu u naš Kafarnaum i kada nas izlijeći nemojmo ostati sebične statue, nego se i mi pokrenimo kako bismo svojim životima i riječima mogli drugima biti svjetlo i putokaz u bolje sutra.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe svetog Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici.