SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Dominik Glasnović: Stvarna utjeha i istinsko veselje nalaze se samo u Bogu

ČITANJA:

vl.: Mal 3, 1-4;

Ps 24, 7-10;

Heb 2, 14-18;

Lk 2, 22-40

Tekst evanđelja:

Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Glasnović:

Danas slavimo Prikazanje Gospodinovo. Prema Židovskom zakonu svako je prvorođeno muško dijete pripadalo Bogu. Zato su Židovski roditelji dovodili svoju prvorođenu djecu u Hram te za njih prikazivali žrtvu. Isto čine Marija i Josip, te dovode Isusa u Hram i prikazuju žrtvu zahvalnicu za njegovo rođenje. Šimun, koji se našao u Hramu upravo u tom trenu, nije došao slučajno, nego je bio potaknut od Duha Svetoga.

Taj Šimun nam je poznat samo iz ovog kratkog događaja Isusova prikazanja, ali nikako nije nebitan, jer od njega možemo puno toga naučiti. Saznajemo da je pravedan i bogobojazan, i da očekuje Utjehu Izraelovu. Utjeha kojoj se nadao jest da će Bog spasiti svoj narod. Zato, čim vidi i uzme u naručje Isusa, izriče jedan od najljepših hvalospjeva Bogu: „… Vidješe oči moje spasenje tvoje.“ U malome Isusu on prepoznaje ono na što ga je Duh Sveti potaknuo – prepoznaje Boga, Sina Božjega, koji je došao donijeti spasenje i svjetlost svome narodu.

Danas smo dosta udaljeni od te želje za utjehom jer nas suvremeni svijet tješi na razne lažne načine. Možemo se izgubiti u ponudama utjehe koja često ima naziv „zabava“. Čim se nešto u životu ljulja, čim ti nešto ne ide od ruke, čim se odnosi s ljudima ruše – potrebna ti je utjeha u vidu zabave. Zabava i samo zabava. Nažalost, ništa od toga ne tješi čovjeka, jer da je utješen ne bi ponovno išao tim istim putem neprestane zabave.

Stvarnu utjehu i istinsko veselje može se naći samo u Bogu. Sloboda za kojom žudimo i utjeha koju trebamo je Gospodin Isus. To nisu samo puste riječi, nego velika istina života. Srce koje je otvoreno Duhu Svetom znat će to prepoznati i znat će se odazvati na taj glas. Možemo i danas vidjeti to svjetlo na prosvjetljenje naroda jer nam svijetli kroz Riječ Božju i kroz Liturgiju crkve. Trebamo se naći u Hramu, u crkvi, kada se Isus prikazuje na oltaru, kako bi i naše srce napunila milost Duha Svetoga, i kako bismo sa starcem Šimunom klicali: „Vidješe oči moje spasenje tvoje.“

Vlč. Dominik Glasnović, župa Soblinec