SVAKODNEVNO U 07:45 S. Karolina Miljak: Božja vjernost prema čovjeku, temelj je naše sigurnosti da nas On nikada ne zaboravlja

ČITANJA:

Jutarnja misa: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16;

Ps 89,2-5.27.29;

Lk 1,67-79

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

Riječ Božju tumači s. Karolina Miljak:

Ovaj Zaharijin hvalospjev je takozvani proročki hvalospjev jer sadrži sva obećanja koja je Bog po prorocima obećao čovjeku, (Usp. Lk 1,70 ), pa ga zovemo još i spasenjski ili otkupljujući hvalospjev. Hvalospjevi u Bibliji su Bogom nadahnute pohvale Bogu, koji svojim spasenjem, otkupljenjem, zahvaća u našu povijest i stvara našu povijest spasenja.

Zaharijin Hvalospjev nastaje nakon Ivanova rođenja, a jedan je od mnogih hvalospjeva kojima su pravednici Staroga Zavjeta, a kasnije i prvi kršćani hvalili Boga i ispovijedali svoju vjeru, posebno oni koji su bili progonjeni, te ga i danas slave u službenoj liturgiji Crkve.

Zaharija opjevava u čemu se sastoji snaga Božjega spasenja i od čega nas Bog svojim pohodom spašava: od onih koji nas mrze (Lk 1,71). Zašto nas Bog želi spasiti od takvih situacija i ljudi: zato da ga možemo slobodno i bez straha slaviti i služiti mu (Lk1,74 …)

Zaharija opjevava Božju vjernost prema čovjeku.

U ovome je temelj naše sigurnosti da nas Bog nikada ne zaboravlja, ne zaboravlja s nama hodati u našim patnjama, neredima, zbunjenostima, zabludama, grešnostima i grijesima. Sve su to naše tame u kojima gubimo strpljenje. Ali Bog je svojom snagom u njima On s nama nosi te naše tame, patnje, bolesti, neizvjesnosti, sve to skuplja u križ obliven krvlju njegova Sina kojim nas opečaćuje.

U ime te prolivene krvi On naše križeve potapa u krv njegova križa i daje nam zalog za uskrsnuće, zalog da će sve te naše tame pretvoriti u svjetlost, a naše križeve u radost uskrsnuća. I ne samo uskrsnuća, nego nam i nakon tih tama pali svjetla i već sada živimo zrake uskrsnuća… Evo zato dolazi Božić. Da u nama probudi poslanje otkupljenih koji svoje patnje i tame pribijaju na križ Isusovih patnji i tama, te uskrsnu nadu, koja nas vodi u uskrsnuće. Zato je Božji Sin među nama, zato se On odrekao svoje jednakosti s Bogom i tako se izjednačio s nama ljudima… Samo u ovoj stvarnosti naš Božić ima smisla…

Pogledaj u svoj život: Gdje si iskusio/la Božju dobrotu i ljubav? Nađi te momente i Ti svojim riječima otpjevaj hvalospjev Gospodinu koji spašava u Tvome životu!

Možda možemo od Zaharije naučiti kako se živi i slavi.

U tom duhu svima Vama dragi slušatelji, Vašim bližim i daljim članovima Vaših obitelji želim blagoslovljen Božji pohod nama i radost toga pohoda neka odsijeva u svima nama ove Božićne dane i sve dane našega življenja. Amen!

S. Karolina Miljak, ASC, Nacionalna ravnateljica za pastoral Roma