SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Šanko: Žrtva ima smisla samo ako dolazi iz ljubavi i u ljubavi!

ČITANJA:

1Sam 1,1-8;

Ps 116,12-19;

Mk 1,14-20

Tekst evanđelja:

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. 20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Od ovog evanđelja evanđelist Marko započinje pratiti Isusa u njegovom javnom djelovanju. Nakon što je Ivan Krstitelj bio PREDAN nastupa na scenu Isus. Ova riječ BITI PREDAN ujedno je najava onoga što se ima dogoditi s Isusom.

On svoje djelovanje započinje u Galileji odnosno sjevernom dijelu Palestine. Nazaret, grad gdje je odrastao, nalazio se u toj pokrajini. Budući da je Galileja bila križanje trgovačkih putova u kojoj je bilo miješano stanovništvo, Židovi su je nazivali i Galileja poganska. Tu se već očituje Isusova otvorenost ne samo prema svom narodu nego i prema poganima. On je došao svima i nikoga ne isključuje iz Radosne vijesti. Nasuprot otpornoj Judeji i Jeruzalemu, Galileja se pokazala otvorenija za Isusovu poruku. Ovdje si mogu postaviti pitanje: kako je sa mnom, jesam li mi Judeja ili Galileja? Možda mislim da mi obraćenje ne treba? Možda svoj odnos s Isusom gradim na svojoj pravednosti ili tradiciji, zaslugama onih prije mene i oko mene…?

Početi u Galileji znači i to da u svakom od nas postoje dijelovi i predjeli koji su još uvijek poganski. Isus želi ući u te naše poganske krajolike u zabačenim dijelovima našega srca i navijestiti nam radosnu vijest, preokret, obraćenje… Galileja su sve moje situacije iz kojih ne vjerujem više da može izići išta dobro. To su smrti s kojima sam se i sam već pomirio, ali u koje Isus želi donijeti uskrs i preobraziti ih.

Obraćenje je ključna riječ današnjeg teksta. Što zapravo znači obraćenje? Na hebrejskom ‘shuv’, ‘teshuva‘ znači zaokret, povratak na stare staze. Ovako govori Jahve: Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! (Jer 6,16).

Povratak je to na istinu o meni, na istinu o mome bližnjemu, na istinu o Bogu. Koja je to istina? Istina o meni je ono što sam čuo na krštenju: „Ti si sin moj ljubljeni u tebi mi sva milina”. Možemo to probati izgovoriti u sebi. Vjerujem li ja u to? Osjećam li se doista ljubljen ili u meni vladaju neki drugi glasovi: Nitko te ne voli! Ti ništa ne vrijediš! Sreća i ljubav su za neke druge? To je ono što bi đavao želio da povjerujem pa da me tako odjeli od Boga. To je najjača Isusova kušnja pa tako i naša. U pustinji prije javnog nastupa i na križu pojavljuje se ista napast: Ako si sin, onda… ako te Otac voli onda neka to pokaže…

Poziv na obraćenje nije neka prijetnja nego poziv da uđem u puninu. Obraćenje nisu postovi, mrtvljenja, kažnjavanje samog sebe. Žrtva ima smisla samo ako dolazi iz ljubavi i u ljubavi (sv. Pavao će reći: „Kad bih tijelo predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao ništa mi ne bi koristilo”). Isus nam je došao navijestiti jedan „moral koji dolazi odozdo”. Prvo moram povjerovati da sam ljubljen, dopustiti Bogu da me posluži svojim oprostom, da umre za mene.

Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo nebesko – u Isusu Bog nam je došao sasvim blizu. On je kraljevstvo nebesko, ali ja moram ući u to kraljevstvo. Obratiti se prema tome znači vjerovati. Moja snaga nije u mom znanju o Bogu i svecima, nego u mom pouzdanju u Boga. Tu nas Bog čeka. Tu se vidi koliko vjerujem. Pitanje zapravo nije da li vjerujem u Boga, nego vjerujem li ja Bogu?

Prolazeći uz Galilejsko more ugleda… Isus i danas, sada prolazi mojim morem, mojim strahovima, nadanjima, poslovima… Prolazi i gleda u običnim ribarima apostole, u Petru vidi Stijenu na kojoj će sagraditi Crkvu, u Ivanu vidi ljubljenog učenika koji će najljepšim riječima ljubavi opisati Božje milosrđe, u Magdaleni probuđuje vjernu ženu i apostolu apostola. Isus i danas gleda u moje Galilejsko more, u moje poganske valove i neprozirne dubine i vidi ljubljenog sina u kojem mu sva milina. Zove me: Slijedi me i odvest ću te do istini o tebi. Pokazat ću ti ljepotu u tebi u koju ni sam više ne vjeruješ, pokazat ću ti velikodušnost koju nisi ni slutio da imaš, pokazat ću ti skriveno blago koje si zakopao u svome moru zbog straha, mržnje, sumnje…

Hajdete zamnom i učinit ću vas ribarima ljudi… da i vi ješkom ljubavi izvadite iz ljudi ono najbolje. Da im otkrijete ljude u njima, ljubljene sinove jer su zaboravili tko su i povjerovali u laž. Potražite ih u dubinama u koje su zalutali jer vjeruju da je tamo život, a u stvarnosti samo preživljavaju. Potražite ih i dovedite iz malog u veliki život, iz osrednjosti u puninu radosti.

Ribari su mirni ljudi koji zabace svoju udicu i čekaju. Ako je ješka nastala u molitvi, tišini i osluškivanju Božje riječi, ako je natopljena mirisom istine, ljubavi i mira ne moramo se bojati za ulov.

Fra Tomislav Šanko, provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu