SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Šanko: Što više čovjek gubi osjećaj za Boga, gubi i osjećaj grešnosti

ČITANJA:

od dana: 1Sam 8, 4-7.10-22a;

Ps 89, 16-19;

Mk 2, 1-12

Tekst evanđelja:

I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.«Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« I reče uzetomu:»Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Ozdravljenje o kojemu je danas riječ možemo promatrati na tri razine: fizičko ozdravljenje, duševno i duhovno ozdravljenje. Središte našega bića nalazi se upravo u toj duhovnoj razini, to je mjesto gdje u nama prebiva Duh Božji, kako nam to Pavao kaže u poslanici Korinćanima. Sigurno je i sam „UZETI“ bio iznenađen kada je nad njim Isus izgovorio riječi koje se nisu odnosile na tjelesno zdravlje nego na grijeh. Isus ide uvijek u korijen zla, u srce problema.

Mi ljudi gledamo našim ovozemaljskim mjerilima i zato nam je najbitnije zdravlje. Bog naprotiv gleda na vječnost, i zato mu je najbitnije naše SPASENJE. Na jednom mjestu će reći: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.”(Mt 10,28).

Današnje nam evanđelje stavlja pred oči i uši upravo problem GRIJEHA. Živimo u društvu koje sve više gubi osjećaj za grijeh. Osjećaj za grijeh nije isto što i osjećaj krivnje. Osjećaj krivnje imaju i ljudi koji ne vjeruju u Boga, jer je to osjećaj usmjeren na samoga sebe i zahtjeva neku nadoknadu. Osjećaj grijeha naprotiv uključuje postojanje Boga, on je uperen protiv jedne osobe, protiv drugoga. Ako izbacimo Boga iz svoga života ne moramo se čuditi da više nećemo imati osjećaj za grijeh. Tada je sve dopušteno. Papa Pio XII rekao je jednom prilikom da je grijeh ovoga stoljeća upravo gubitak osjećaja za grijeh. Što više čovjek gubi osjećaj za Boga, gubi i osjećaj grešnosti. Naše suvremeno društvu želi izbrisati pojam grijeha ili barem skratiti popis grijeha, tako da je na primjer ono što se nekad nazivalo grijehom danas naziva: pravo na različitost i tome slično. Posljedica je to materijalizma, humanizma bez duha, apsolutnog relativizma gdje više nema istine i sve je dopušteno u ime SLOBODE POJEDINCA.

Grijeh na hebrejskom znači promašiti metu – strelica koja nije pogodila u sridu. Čitav je čovjekov život ODNOS. Čovjek jest ODNOS. Zato se u ovom Evanđelju ističe PARALITIČAR, UZETI, kao čovjek koji je izgubio mogućnost za hodanje, za ostvarivanje odnosa. On je vezan za svoju postelju. GRIJEH napada najprije naš odnos s Bogom, a zatim i sve naše odnose. Grijeh napada naš odnos s Bogom tako da nam najprije iskrivljuje sliku Boga. To je uloga ZLA, uloga đavla, udaljiti nas od Oca. Čovjek je stvoren na Božju sliku koja je za njega kao ogledalo u kojem se ogleda da bi znao tko je. Cilj je grijeha da nas odvoji od tog ogledala i stavi nam pred oči neka druga ogledala u kojima onda tražimo svoj identitet (moć, vlast, novac, seks…). Nije slučajno da je za stari astečki narod, kojemu se pripisuje osnivanje Meksika, lik zla u njihovoj mitologiji bio nazvan ‘lažno ogledalo’.

Slika paralitičara je upravo slika čovjeka koji se dao zarobiti grijehom; postelja je njegov zatvor. Grijeh paralizira, odvaja od izvora života, vodi u samodostatnost, vodi u duševnu smrt. Isus nam se danas predstavlja kao Onaj koji je vlastan otpuštati grijehe. On je onaj koji ima moć da nas oslobodi našega grijeha, DA NAS UČINI POTPUNO NOVIM STVORENJIMA sposobnim za istinske odnose.

Naglašena je u ovom Evanđelju nemogućnost da se čovjek SAM oslobodi grijeha, a time ujedno i snaga VJERE U RIJEČ.

Ovo nam Evanđelje ima što reći i o zdravlju našega psihološkog života. Paraliza može predstavljati neki određeni strah, neku situaciju iz prošlosti koju nismo preboljeli (PTSP, smrt drage osobe…) i koja nas stalno BLOKIRA DA ZAŽIVIMO PUNIM ŽIVOTOM.

Ovdje nam dolaze u susret Isusove riječi: „Uzmi svoju postelju i idi kući, hodaj.” Što to zapravo znači? „Uzeti“ nije pustio svoju POSTELJU, nego je sada on nosi („hromi hodaju”). Nisu li ove riječi upravo odjek onih koje nam govore: „Tko hoće biti moj učenik neka uzme svoj križ svaki dan i neka ide za mnom!”. Isus nam ne nudi laka i brza rješenja nego nam daje snagu preko vjere da se suočimo sa onim što nam se na prvi tren čini nepobjedivo. Ako mu dopustimo On može napraviti put, izlaz i u našoj pustinji, ući u kuću za koju se čini da više nema mjesta. Na kraju će i on sam postati paraliziran na križu da bi uzeo sve naše uzetosti.

Još je jedna važna činjenica s kojom nas suočava današnja radosna vijest, a to je VJERA NAŠIH BLIŽNJIH, ili naša vjera kojom možemo drugima pomoći.

Radi se o jednoj drugačijoj situaciji izlječenja u kojoj je bolesnik izliječen ne samo po svojoj vjeri, nego po vjeri četvorice drugova. Ovdje nam Gospodin želi reći kolika je snaga pravednikove molitve. Sjetimo se samo svetog Augustina i njegove majke Monike.

Broj četiri u alegorijskom smislu predstavlja četiri evanđelja, ali i cijeli svijet koji nas (četiri strane svijeta), ako smo otvoreni istini dovodi k Isusu. Otkriva nam se ovdje i naša zadaća u odnosu na druge: dužni smo druge nositi svojom vjerom i dovesti ih Isusu da ih ozdravi.

Vidimo i to da je prava ljubav DOMIŠLJATA, ima snagu otvoriti put i od tamo gdje se čini zatvoren. Na neki način je i malo BEZOBRAZNA, ali Bog to upravo i želi da ga izazovemo BEZOBRAZNOŠĆU POVJERENJA DJETETA.

Fra Tomislav Šanko, provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu