Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Šanko: Gubavac nam daje lekciju kako s Bogom ući u istinski kontakt

/ sd

ČITANJA:

1Sam 4, 1-11;

Ps 44, 10-11.14-15.24-25;

Mk 1, 40-45

Tekst evanđelja:

I dođe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

U Isusovo vrijeme za gubavce je vrijedio Levitski zakonik koji je beskompromisnim uputama štitio tadašnje društvo od ove zarazne i smrtonosne bolesti. Tako je čovjek zaražen gubom morao stanovati nasamo, biti raščupane kose, pokrivene brade i rasparane odjeće. Da bi upozorio ostale na svoju bolest morao je u susretu s ljudima na sav glas vikati: Nečist, nečist! Odmah možemo uočiti u kakvom se unutarnjem stanju morao nalaziti takav čovjek. Ne samo da je bio zaražen svojom bolešću, nego je uz to bio i potpuno odbačen i izoliran od društva, optužen za svoju nesreću, kao živući mrtvac. Svaka osoba koja bi se dotakla takvoga čovjeka bila bi također nečista, te takva nije bila prikladna za prinošenje žrtve u hramu već bi trebala biti podvrgnuta obredu čišćenja i od svećenika proglašena čistom. Slika gube zapravo je u prenesenom značenju i slika grijeha. Grijeh nas dijeli od čovjeka i od susreta. Dijeli nas od komunikacije. Zatvara nas u sebe.

U gubavcu prepoznajemo i samoga Krista koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao među nas i uzeo na sebe našu gubu, bio izbačen iz grada, izrugan, svučen i popljuvan, te na kraju raspet kao razbojnik i lažljivac.

Guba je slika čovjeka lišena njegova dostojanstva. Takav čovjek više nikome ne treba, a to je ono što nas kao ljude najviše boli i razdire, kada više nitko na tebe ne računa, a ti si još uvijek živ.

Uočavamo odmah na početku da ovaj gubavac krši zakon. On s povjerenjem prilazi Isusu i moli ga za očišćenje. Svojom gestom poniznosti i povjerenja postiže to da Isus ostaje ganut. Gubavac nam svima daje lekciju kako razoružati Boga, kako s Bogom ući u istinski kontakt koji čisti.

Prvi korak je prići Bogu usprkos svojoj gubi. Često nam se dogodi da uslijed svoje grešnosti podlegnemo napasti da smo takvi neprikladni za Boga, da u takvom stanju nismo dostojni moliti. Ovdje leži đavolska zamka. Baš to je trenutak kada Isus želi biti blizak tvojim ranama, baš tada se vidi istinsko prijateljstvo koje Boga ne tretira u rukavicama i odviše uljudno. Mi ljudi znamo da kada imamo istinske prijatelje onda obziri padaju. Pred istinskog prijatelja dolaziš bez obzira i uštogljenosti. Tu se vidi koliko mi je tko blizak. Isus upravo želi stati na to mjesto. Želi da ga tretiraš kao onoga kome možeš doći, kako na kraju teksta stoji, ODASVUD tj. iz bilo koje situacije i u bilo koje vrijeme.

Drugi spasonosni korak koji gubavac čini jest priznanje svoga stanja, ali i priznanje da je Božja moć veća od njegove gube. Ovdje bi mogli naznačiti koja je bila temeljna razlika između Petra i Jude. Obojica su izdala Isusa. Juda za trideset denara, a Petar za još manje, za par trenutaka uz zapaljene cjepanice. Ipak Petar je dopustio Isusovom pogledu da nadjača njegovu samooptužbu, dok je Juda oduzeo sebi život s mišlju da je njegov grijeh prevelik za Boga. Ovaj čin nije samo čin povjerenja, nego i duboke i istinske poniznosti gdje ja dopuštam da me Bog posluži vjerujući da je njemu stalo do mene, ali ga ne prisiljavam kako i kada bi mi trebao pomoći. Gubavac dozvoljava Isusu da mu objavi svoju ljubav onako kako on to želi: Ako hoćeš možeš me očistiti!!!

Daje nam se ovdje i lekcija o istinskoj molitvi u kojoj mi dopuštamo da Bog odluči što je za nas zaista dobro. Netko je jednom rekao da na našu molitvu postoje samo tri odgovora: ‘DA’, ‘NE JOŠ’ i ‘IMAM NEŠTO BOLJE ZA TEBE’. Pouzdanje da Bog zna i da mi je dosta da ja znam da On zna, već je dobar dio prijeđenog puta do istinskog spasenja.

Ovaj je gubavac ganuo Isusa. Znam li i ja to učiniti, znam li i ja ganuti Boga ili sam toliko usredotočen na sebe da se zapravo nikada i ne zapitam: Isuse kako je tebi sa mnom?

U originalu Isusovo ganuće opisuje se kao pokretanje utrobe. Za Židove centar osjećaja nije srce već utroba. Mjesto na kojem majka nosi svoje dijete devet mjeseci. Židovi tu nagonsku privrženost nazivaju ‘rahamim‘ i zapravo je sinonim za Božje milosrđe koje se ne miri sa boli koje njegovo voljeno dijete doživljava, pa se i sam na kraju s nama mijenja za mjesto.

U ovoj gesti Isus također krši zakon. U tekstu stoji da ga se je Isus dotakao. Mogao je Isus ovo izlječenje učiniti i na daljinu ili barem s nekog odstojanja, ali nije. Isus ga je baš htio dotaknuti. Time je zapravo na sebe preuzeo našu gubu. Ovaj čin za onoga tko želi i hoće vidjeti i čuti puno govori o slici našega Boga. Za Isusa zakon je uvijek u službi ljubavi. Nikada nije sam sebi cilj.

Za našega Boga naša guba nije prepreka za susret. Ona je upravo mjesto tog susreta, mjesto dodira, mjesto u koje Isus želi ući, jer tamo gdje prestajem ja počinje on. I zato nema te gube koju On ne bi mogao dotaknuti i učiniti mjestom života. Nije li to i poruka Božićnih jaslica koje smo netom raspremili?

Fra Tomislav Šanko, provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja