SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Krunoslav Kocijan: Marija nas poziva na život u Božjoj milosti

ČITANJA:

vl.: Post 3,9-15.20;

Ps 98,1-4;

Ef 1,3-6.11-12;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!

Danas slavimo svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Crkva u krugu jedne liturgijske godine želi proslaviti sva Kristova otajstva pa onda i – s njima usko povezana – slavlja vezana uz Njegovu i našu Majku Mariju. Tako slavimo dan kad je Isusova majka bez grijeha začeta pod srcem svoje majke Ane, a za devet mjeseci slavit ćemo njezin rođendan, na Malu Gospu. Prikladno je da ova velika svetkovina pada u vrijeme došašća jer je Marija zora spasenja, koja najavljuje Dan – Spasitelja, Isusa. Ona je Majka milosrđa, koja je rodila Krista – lice milosrdnoga Oca.

U evanđelju slušamo izvještaj o navještenju Isusova rođenja. U galilejski grad imenom Nazaret stiže Božji poslanik kako bi donio najvažniju od svih vijesti – onu o Božjem utjelovljenju među nama ljudima i za naše otkupljenje. Odmah trebamo primijetiti riječi anđelova pozdrava: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1, 28b). On zapravo ovoj jednostavnoj mladoj djevojci koja se zove Mirjam – Marija daje novo ime. Ona je zamilovana, ona je ispunjena milošću Božjom, na osobit je način Bog pogledao na nju i pripremio je za nešto izvanredno i nečuveno.

Stoga i ona sama razmišlja o sadržaju tih riječi: zbunjena je i smetena, no ostaje svjesna i otvorena za ono što joj dalje Bog poručuje po svome poslaniku. Iznenađenje i zatečenost treba umiriti ovaj: „Ne boj se…!“ (Lk 1, 30a), kojim se Bog tako često obraća čovjeku u riječima Svetog pisma. Što god bilo, kakve god okolnosti nas zatekle, kakva god zahtjevna vremena i izazovi, trebamo se hrabriti u Gospodinu. On je s nama, svojih ne napušta i ne zaboravlja.

Potom se ponovno spominje milost: „…ta našla si milost u Boga“ (Lk 1, 30b). Naći se u milosti, naći milost u Boga, stupati putem milosti znači prepoznati Boga u vremenu u kojemu živimo. Nadalje, to znači usuditi mu se otvoriti i surađivati s Njime. Konačno, naći milost u Bogu (i u Boga) znači dati se pronaći, shvatiti da Bog uvijek traga za nama i želi nas susresti.

Slijedi središnji dio anđelova navještaja i prekretnica ljudske povijesti: „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus“ (Lk 1, 31). Sada ovaj susret i poruka poprimaju neka nova obilježja i postaju poziv i ponuda za suradnju kakve prije nije bilo, za događaj koji je jedinstven i poseban. Ono što Božji poslanik najavljuje popraćeno je riječima o slavi i veličini onoga koji će se roditi i čijemu „kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1, 33b). Jasno je da ovakva najava u židovki Mariji priziva u sjećanje slavnu povijest kralja Davida i njegove loze, ali i otvara perspektivu za nešto još veće i nenadmašno u sljedećem razdoblju povijesti.

Marija stoga pita kako se to ima dogoditi, budući da ne živi sa svojim budućim mužem. „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjeg osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“ (Lk 1, 35). Opet sjećanje na putovanje izraelskog naroda kroz pustinju, u kojoj je Šator sastanka bilo mjesto susreta s Bogom. On vodi svoj narod, štiti ga i brani, otvara mu novi put, hrani ga i brine se za nj. S jedne je strane kao zasjen i zaštita, a s druge kao svjetlo i prethodnica u svim iskušenjima i na svim stazama.

Kao potvrda da „Bogu ništa nije moguće“ (Lk 1, 37a) anđeo Gabrijel spominje Marijinu rođakinju Elizabetu. Činjenica da je ona zatrudnjela u svojoj starosti, a smatrali su je nerotkinjom i zbog toga nju i muža Zahariju pogođenima posljedicama teškoga grijeha koji su počinili, pokazuje na Božju moć iznad ljudskih očekivanja. Spominjanje stanja Elizabete Mariji će biti ne samo potvrda onog što Bog njoj samoj nudi, nego i poticaj da „pohiti u gorje“ i bude joj na usluzi dok ne rodi sina Ivana.

Završni odgovor je drugi vrhunac evanđeoskoga izvještaja: Marija se posve stavlja Bogu na raspolaganje i uključuje u plan otkupljenja ljudskoga roda. Ona je ponizna službenica Gospodnja, koja nas sve poziva da živimo u milosti i borimo se protiv zla i grijeha. Tako ćemo najbolje slaviti Boga u njoj, Bezgrešnoj Djevici, i ujedno živjeti kao učenici i vršitelji Božje riječi.

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, odgojitelj bogoslova u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda