SVAKODNEVNO U 07:45 Don Marko Medo: "Ono što zovemo/nazivamo ljubavlju, nije uvijek ljubav"

ČITANJA:

Rim 13,8-10;

Ps 112,1-2.4-5.9;

Lk 14,25-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Evanđelje započinje ističući kako veliko mnoštvo slijedi Isusa. I danas ima mnogo onih koji idu za Njim. No, Isusa se može se slijediti Petrovim ili Judinim srcem, Tominim ili Ivanovim srcem… Važno je, dakle, razjasniti što znači slijediti Krista. Sam Isus je odredio/zapovjedio: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ (usp. Lk 14, 26)

To su tvrde/teške riječi, i na prvi pogled, nerazumljive jer izlaze iz Isusovih usta.

Kako Krist može govoriti o mržnji? Zar nije u proturječju sa samim sobom?

Očito ovdje postoji jezični problem. Semitski jezici su (i aramejski jezik kojim je Isus govorio) jezici siromašni riječima/s malo riječi, dakle s vrlo malo nijansi u značenju. Semit je prisiljen govoriti u krajnostima, a tako je govorio i Isus kako bi ga njegovi slušatelji što bolje razumjeli: Isus nije mogao drugačije.

Nakon ovog objašnjenja jasno je da se glagol „mrziti“ u modernom jeziku prevodi s „manje ljubiti“ ili „staviti na drugo mjesto“. Potvrdu ovog tumačenja imamo u paralelnom odlomku iz evanđelja po Mateju. Naime, istu Isusovu misao, Matej izražava ovako: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.“ (Mt 10, 37) Ipak, iako je razjašnjen smisao glagola „mrziti“, Isusove riječi ostaju snažne, jake, uznemirujuće do te mjere da nas zastrašuju.

Kako staviti Krista prije oca ili majke, prije djece, prije samih sebe, prije svega? Ne traži li Krist previše? Nažalost, iza ovih pitanja krije se fini/profinjeni strah: strah da će Bog postati suparnik našim osjećajima/naklonostima, gotovo zapreka za život, poput neke neugodne prisutnosti koja nas guši/pritišće. To je strah od Boga.

Pa ipak, ovaj strah nema opravdanja/razloga. Naime, Krist od nas traži da ljubimo Boga više od oca i majke, jer samo ljubeći Boga moguće je istinski ljubiti oca i majku, muža i ženu, djecu, život. Drugim riječima Isus kaže: „Vi često vjerujete da volite/ljubite jedni druge, no u drugima tražite samo sebe.“ Kako je samo lako zavaravati se da ljubimo! Isto tako kao što je lako zavaravati se da smo dobri.

„Ljubav je – primijetio je F. Mauriac – postala dvosmislena i snažno uprljana/ukaljana/zagađena riječ.“ Posesivna ljubav nije istinska ljubav. Popustljiva ljubav nije prava ljubav. Ljubav bez vjernosti nije ljubav. Ljubav bez žrtve nije istinska ljubav. Zbog toga Isus odlučno predlaže istinu koja će nas osloboditi. A to je ova: samo Bog nas može naučiti kako ljubiti. Samo stavljajući Boga na prvo mjesto smo sposobni biti ljudi, biti uistinu čovječni.

Erich Fromm je napisao: „U 19.stoljeću su govorili da je Bog mrtav, ali u 20. stoljeću je nažalost mrtav čovjek.“ I Majka Tereza potvrđuje ovu analizu kada kaže: „Bog me je naučio ljubiti/voljeti. Od Njega sam naučila ljubiti, samo od Njega.“ I to je istina.

Što znači staviti Krista na prvo mjesto? Staviti Krista na prvo mjesto znači predati se/prepustiti se Njegovoj logici, Njegovom načinu: znači prepoznati se u Njemu („za Sebe si nas stvorio“) i priznati Ga kao smisao, cilj i životno iščekivanje.

Bog na prvom mjestu. Plaši li nas to? Bog je Beskrajna ljubav: ljubeći Boga ponovno zadobivamo/vraćamo ljubav bližnjega, tj. bližnjega samog. No, ta je ljubav oslobođena i nezagađena/čista od sebičnosti i od opasnosti/prijevara/zamki smrti.

Pascal je s razlogom napisao: „Istina bez ljubavi nije Bog i nitko nije dužan pokloniti se pred njom.“ Ići za Kristom i staviti ga na prvo mjesto znači naučiti istinski ljubiti.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.