SVAKODNEVNO 07:45 Don Marko Medo: "I nepošteni nas mogu nečemu naučiti"

ČITANJA:

Rim 15,14-21;

Ps 98,1-4;

Lk 16,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«

»I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«

»I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Prispodoba predstavlja lik nepoštenog nečasnog upravitelja. Zašto Isus pripovijeda upravo ovu prispodobu? Jer zna da se stvari često odvijaju upravo ovako.

Ali zašto Isus pripovijeda upravo priču o nepoštenju? Jer zlo služi da bi nas primoralo na razmišljanje: Isus očigledno ne hvali nepoštenje upravitelja, već njegovu spretnost/sposobnost.

„Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.“ (Lk 16, 8)

Što znače ove riječi?

Isus govori svojim učenicima, danas bismo mogli reći da govori vjernicima, kršćanima. Promatra i govori: „Pogledajte one koji ne vjeruju. Radi ovozemaljskog života, radi ekonomske situiranosti, radi zemaljske sigurnosti čine nevjerojatne napore. Pa ipak se žrtvuju radi običnih/banalnih stvari, radi stvari koje su prolazne, radi stvari koje traju trenutak i vrijede vrlo malo!“

Isus zatim pita: „Zašto vi koji ne vjerujete barem ne izjednačite zauzetost za Božje stvari, stvari duha, vječne stvari s ovozemaljskima?“ Sinovi ovoga svijeta brinu se za svoju svjetovnu budućnost: zašto se vi, sinovi svjetla, ne brinete još većom ozbiljnošću za vaše sutra: sutra pred Bogom? Postoje osobe koje, da bi nagomilale novac, čine nevjerojatne žrtve i izlažu se neprestanom naporu: zašto mi koji poznajemo istinsko blago života ne činimo dodatne napore da bismo ga zaslužili?

Zaustavimo se kako bismo promotrili ponašanje tolikih „kršćana“: kada se radi o Božjim stvarima pogledava se na sat (jao ako se produži molitva!), pregledava se raspored/program (jao ako molitva ometa privlačan/primamljiv televizijski program ili, još gore, nogometnu utakmicu!). To znači da su Božje stvari strahovito podcijenjene/obezvrijeđene u savjestima tolikih ljudi.

Pa ipak – primjećuje Isus – mi kršćani trebali bismo izgarati za odabire vjere (ali, vjerujemo li?), trebali bismo biti spremni za Božja djela (ali, ljubimo li Boga?), za vječni život trebali bismo se zauzimati barem onoliko koliko se oni koji ne vjeruju zauzimaju za iluzorno/nestvarno zemaljsko sutra.

Isus nas stavlja pred ovaj izbor/suočenje i rukom pokazuje na našu nedosljednost/nesklad!

Isus nastavlja: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.“ (Lk 16, 9)

Isus sada uzima u obzir jednu od najvećih prepreka koja zaustavlja čovjeka na putu prema nebu: novac; novac koji je simbol čitavog jednog svjetonazora svedenog na tjelesnu i zemaljsku strast/požudu. Odbacimo taj idol!

Novac se upotrebljava za/na dobro, ovozemaljska bogatstva vrijede samo kao „sredstvo“ kojom možemo „kupiti“ istinsko bogatstvo koje je s onu stranu života.

Dakle, tko nešto ima, tko posjeduje bogatstvo (ne samo novac! Bogatstvo je i inteligencija, kultura, zdravlje, jakost/snaga…) neka sve uloži u ljubav/milosrđe/milosrdnu ljubav: puno je mogućnosti, bezbrojne su prilike. Siromaštvo susrećemo u tisućama oblika i u različitim licima: pa ipak – kaže Isus – ako možeš nešto učiniti, siromaštvo je sjajna prilika za milosrdnu ljubav.

O, kad bismo imali otvorene oči i spremno srce! Ne bi nam nedostajalo prilika da postanemo sveti.

Isus zaključuje strogim upozorenjem: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!“ (Lk 16, 13) Potrebno je izabrati „gospodina“/„gospodara“, potrebno je živjeti za nekoga: čovjek se treba usmjeriti prema jednom pravcu jer je takav stvoren: da bi tražio!

Kakav je pravac/smjer kojeg smo mi izabrali? Tko je „gospodar“ našega života? Za koga živimo?

Potrebno je odabrati Gospodara/Gospodina koji spašava i odbaciti idole koji nas zavaravaju. „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ (Lk 12, 15)

„Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ (Lk 12, 20) Čovjek je vrijedan jer je Božji sin i njegovo je najveće blago imati srce dostojno Boga: srce ispunjeno (milosrdnom) ljubavlju. Neka nam ne ponestane ovog bogatstva jer ono je istinsko blago. Druga bogatstva nam u trenutku prolaze kroz ruke i nikada neće biti naša.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.