SVAKODNEVNO U 07:30 Vi ovako molite...

Mt 6, 7-15

Vi ovako molite!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani.

Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.

Ne nalikujte na njih.

Ta zna vaš Otac što vam treba

i prije negoli ga zaištete.

Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše

kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od Zloga!’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,

otpustit će i vama Otac vaš nebeski.

Ako li vi ne otpustite ljudima,

ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Gospodnja.

Pripremio: fra Jure Šarčević

Danas nam Isus nalaže kako moliti. Vi ovako molite:

Oče naš, koji jesi na nebesima¹. Sve je svoje molitve Isus započinjao obraćajući se svome Ocu: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje“, „Oče sveti, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež“. U tom zazivu „Oče“ upoznajemo Isusa kao jedinog Sina Božjega. Prije njega nitko se nije usudio obratiti Bogu tako povjerljivim riječima. Sva je molitva Očenaša sadržana u ovom početnom vapaju. On čini samu bit kršćanske molitve, ona je sinov vapaj pun povjerenja upućen Bogu, kojega osjećamo kao dobrog Oca.

Sveti se ime tvoje. Ono što tražimo ovim zazivom, očito, nije to da mi Boga posvećujemo, kao da bi njemu nešto nedostajalo, nego mi molimo da se njegovo ime posveti u nama. To jest, da mi njegovu svetost proglašavamo svojim riječima i svjedočimo svojim životom. Reći: „Sveti se ime tvoje“, jednako je kao reći: „blagoslovljeno sveto ime tvoje“. Protivno od ove molitve je psovka, kojom se ime Božje profanira, umjesto da se posvećuje.

Dođi kraljevstvo tvoje. Ovim zazivom molimo da evanđeoska poruka dopre do svih ljudi i do cijeloga čovjeka; da se proširi do svih granica svijeta, i da potpuno uđe u sve pore ljudskoga života; da preobrazi čitavu našu egzistenciju. Reći: „Dođi kraljevstvo tvoje“ jednako je kao reći: „Neka grijeh ne kraljuje u vašem smrtnom tijelu“ (Rim 6,12).

Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Ovim se riječima sjedinjujemo s Isusovom molitvom u Getsemanskom vrtu: „Oče, ne moja, nego tvoja neka bude volja“.

„Kako na nebu, tako i na zemlji“, može se shvatiti u smislu, „kako u nebeskom Jeruzalemu, tako i sada, u ovom zemaljskom životu“, ali se može shvatiti također i: „Kako u Isusu, tako i u nama“. Vršiti volju Božju put je kojim se dolazi do mira, jer, kako kaže pjesnik Dante, „u njegovoj je volji naš mir“ (Raj, III, 85). A volja je Božja da se ,,svi ljudi spase“. I zato, ovu molitvu valja izgovarati ne na pola usta, bez pouzdanja, mlako kao da se ništa ne može promijeniti, pa onda kažemo neka „bude volja tvoja“. Ne, nego, „budi volja tvoja“, jednako je kao reći: neka se tvoj plan ljubavi ostvari.

Kruh naš svagdanji daj nam danas. Molitva Oče naš ogledalo je Evanđelja u njegovoj cjelovitosti kao i u pojedinim zazivima. „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu – kaže Isus govoreći o hrani i odijelu – a sve će vam se ostalo nadodati“ (Mt 6, 33). Pošto nas je naučio moliti, najprije za Kraljevstvo (Božje), Isus nam dopušta da molimo i za sve „ostalo“.

U svojim molitvama ne smijemo redovito preskočiti prvi dio Oče naša, što često znamo činiti, i odmah započeti tražiti: „Bože, daj nam ovo“, „daj nam ono“.

Pod pojmom ‘kruh’ misli se općenito na svu hranu koja podržava život i znači sve ono što je potrebno čovjeku za život.

Nije potrebno birati između duhovne hrane, tj. Euharistije i riječi Božje, i materijalne hrane, tj. hrane za tijelo. Riječ Božja obuhvaća obje te stvari, tj. i duhovnu i tjelesnu hranu. „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4).

Tom riječju, dakle, legitimno možemo tražiti, ovisno o potrebi, kruh, hranu, odijelo, kuću, zdravlje, dobrog muža ili dobru ženu, uspjeh u školi, posao, a on je, zapravo, mogućnost da imamo kruh na dostojanstven i ljudski način. A budući da kažemo daj nam (danas), a ne daj mi, možemo moliti da nas Bog nauči da bolje i pravednije dijelimo kruh koji je on namijenio svima od zemlje i ljudskog rada.

Nakon objeda ta molbena riječ, kojim od Boga tražimo nešto, može postati i naša zahvala: „Hvala ti, Oče, za kruh naš svagdanji koji si nam i danas darovao“!

I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim. Ovo je jedini zaziv u kojemu ne samo tražimo nešto, nego i obećavamo nešto. Jao nama ako bismo olako izgovarali ove riječi, s mržnjom ili zlopamćenjem u srcu! Te bi se riječi automatski pretvorile u našu osudu. Ako još nismo spremni od srca oprostiti, možemo barem početi moliti Boga da nam pomogne da oprostimo. Iskreno željeti oprostiti znači zapravo – već oprostiti.

I ne uvedi nas u napast. Kako hebrejski jezik ne razlikuje između željeti i dopustiti, molitva: „I ne uvedi nas u napast“, ustvari znači, „ne dopusti nam da budemo uvedeni u napast“.

Ono što ovim zazivom molimo Boga je da nam bude blizu u kušnji i da nam ne dopusti da se naša sloboda prikloni zlu. Isus je preporučivao svojim učenicima: „Molite da ne padnete u napast“ (Lk 22, 40), i to je ono što činimo kad molimo Oče naš. Podsjetimo na ono što nam kaže apostol Pavao: „Vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će se kušnjom dati i ishod da možete izdržati“ (1 Kor 10,13).

Nego izbavi nas od zla. Riječ prevedena sa „zlo“ može značiti zlo bilo u moralnom ili u osobnom smislu, Zloga. [Pisano velikim slovom]. Isus nam je ostavio jednostavan i učinkovit obrazac egzorcizma kojega svi mi uvijek možemo izgovarati i s vjerom ponavljati: „Izbavi nas od Zloga“. Kad kažemo „oslobodi nas od zla“, mi obično mislimo na zlo koje drugi ili osobno sotona može činiti nama. Ali moralno zlo može biti dvostruko: ono koje se čini nama ili ono koje mi činimo drugima. Najopasnije, štoviše, jedino koje je stvarno zlo, ovo je drugo: zlo za koje smo mi odgovorni. Jedino ono nas može odvesti do vječne osude. Moramo, dakle, izgovarati ovaj zaziv podrazumijevajući: „Oslobodi nas da ne činimo zlo, oslobodi nas da ne (u) činimo grijeh.

Oče naš je uistinu, kako kaže crkveni otac i naučitelj Tertulijan, „sažetak svega Evanđelja“. Moliti ga s vjerom znači kupati se u Evanđelju. Okupajmo se u Evanđelju barem jedanput na dan!