SVAKODNEVNO 7:30 Pravednost Isusovih učenika mora biti veća od pravednosti farizeja

Čitanja:

Pnz 4,1.5-9

Ps 147,12-13.15-16.19-20

Mt 5,17-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

Matej nam u petom poglavlju donosi cjelinu Govora na gori. Nekoliko redaka koji su stavljeni u današnje evanđelje predstavljaju literarno i kompozicijski teško shvatljiv tekst. Očito je da Isus govori svoj stav prema Zakonu, ali teško je izvući zaključak koji je to stav, te o kakvom konkretno odnošenju evanđelist piše. Svakako da, uz kontekst i sam literarni oblik, postaje jasno da ovih par redaka čine zaokruženu cjelinu sa Mt 5, 13-20. Na početku te zaokružene cjeline stoji Isusov govor gdje su slušatelji označeni kao sol zemlje, svjetlo svijeta i grad na gori. Na kraju te cjeline stoji Isusova pouka o pravednosti koja treba biti veća od stare pravednosti. Nju Isus stavlja kao uvjet ulaska u Kraljevstvo nebesko. U recima nakon ovog ulomka, Matej u Antitezama donosi pobliže ispunjenje takve pravednosti u konkretnom vršenju zakona.

Odmah na početku evanđelist želi razriješiti nesporazum i jasno govori da Isus nije došao da bi ukinuo Zakon i Proroke, što potvrđuje riječima: „Ne mislite da sam došao ukinuti…“. Cilj ove kratke perikope je prikazati Isusov stav prema Zakonu, odnosno prema Starom zavjetu. Ovdje doneseni izraz Zakon i Proroci označava cjelokupnost božanske objave. Novi zavjet ne stavlja samo Zakon kao božansku objavu nego i proročku predaju. Isusu nije cilj staviti Zakon izvan snage ili kršiti i ne poštivati Zakon. Isusovo posvajanje se krije u tome da je On onaj koji potpuno ispunja Zakon i Proroke. Ukoliko bi glagol „ispuniti“ tumačili da Isus je došao vršiti svaki pa i najmanji propis Zakona, bili bismo u krivu. Samo evanđelje nam svjedoči da je Isus bio kritičan prema propisima, a znamo da je i liječio subotom, kršio propise o čistoći i nečistoći u blagovanju. Zakon o kojem Isus govori je prije svega prisutnost eshatološkoga Božjega spasenjskog djelovanja.

Isus u svom navještaju nije vezan uz tumačenje Tore i ne želi radikalizirati Toru. Njegov cilj nije proglasiti ostajanje na snazi Zakona, nego izreći da je Njegova zadaća ostvarenje volje Božje objavljene u Starom zavjetu. Konkretno, Zakon govori da pravednost Isusovih učenika mora biti veća od pravednosti književnika i farizeja. Svojim navještajem Kraljevstva nebeskog Isus ne želi dokinuti “stari“ Zakon ili pak novim zamijeniti stari i potrošen. On u cjelokupnosti ove poruke želi izraziti da nije bit u formalnosti, već u čovjekovoj otvorenosti prema spasiteljskoj volji Božjoj koju upravo zapovijedi, proroci i Zakon donose.

Isus želi naglasiti kako vršenje Zakona onako kako ga je On sam ispunio i kako je On u njemu otkrio volju Božju, može donijeti istinski smisao i djelotvornost. S tim je povezano ostvarenje pravednosti koja je iznad pravednosti književnika i farizeja. Ukoliko tu istaknemo da je kod Mateja pojam pravednosti identičan s pojmom savršenstva koji se ostvaruje u nasljedovanju Krista, vidimo da nas ovih nekoliko redaka poziva na predanje svoga života Kristu i uviđanje istinske Božje volje kakva je zapisana i izrečena u Božjoj objavi od početka.