Sv. Antun Padovanski – primjer ostvarenja svetosti u životu

ČITANJA:

od dana: 2Kor 3,15 – 4,1.3-6;

Ps 85,9ab-14;

Mt 5,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. Ako tko bratu rekne: ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. Ako tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenom. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, Gospodin vam dao svoj mir! Danas je blagdan Sveca svega svijeta, dragoga nam sv. Anutna, svim slušateljima koji danas slave svoga nebeskoga zaštitnika želim sretan i blagoslovljen imendan

Svaki Kristov učenik na svoj način odgovara na darovanu milost. Sveti Antun Padovanski je na briljantan način odgovorio na darovanu milost, dajući stostruki plod. Svojim vjernim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, poniznošću, ljubavlju, svojom dobrotom zaslužio je vječnu slavu kod Boga i ljudi. Sveti Antun nam daje primjer kako je moguće u životu ostvariti svetost, biti krepostan, biti dobar, biti svjedokom Radosne vijesti, Evanđelja Isusa Krista. Sv. Antun je imao za sve zapuštene i žalosne oko, uho, noge i ruke, a najviše srce. Svečeve litanije obuhvatile su njegovo bogato socijalno djelovanje s kratkim, ali sadržajnim zazivom. Sveti Antune, pomoćniče bijednih (zapuštenih i žalosnih), moli za nas. Antunova velika popularnost upravo je u izravnoj povezanosti s fizičkom i moralnom bijedom velikog broja ljudi. On ne bi bio nikada tako velik da nije pomagao nevoljnima. Ta njegova solidarnost s odbačenima nije bila samo bljesak, nego ona i danas traje. Kao veliki prijatelj čovjeka branio je najsvetija prava malog i progonjenog čovjeka. Evanđelje je knjiga u kojoj je pronalazio trajno nadahnuće za svoj socijalni program. Sveti Antun nije ostajao kod toga da suosjeća s tuđom bijedom. Nastojao je i kod drugih probuditi tu socijalnu svijest. I današnji kult sv. Antuna nosi izrazito socijalni karakter. Kruh sv. Antuna i Caritas svetoga Antuna logičan su nastavak Svečeva života. Svecu se utječu članovi kršćanskih obitelji kako bi im pomogao svojim zagovorom sačuvati tu temeljnu jedinicu ljudske zajednice. Njemu se mole zaljubljeni prije braka, kao i oni koji su u braku. Njega zazivaju nerotkinje, a i one koje su u teškom času poroda. Siromašni mu iznose svoju nevolju. Od njega putnici mole sretan povratak. Čovjek na važnom političkom položaju traži od Sveca savjet. Šutljivi radnici i poljoprivrednici stavljaju u njegove ruke svoj rad i usjeve. Zaštitnik pomoraca sluša molitve njihovih zabrinutih ukućana. Sveti Antun zaštitnik je u svim potrebama svakodnevnoga ljudskog života.

Bog ima i svoje vrijeme i svoje nacrte. On nas često oslobađa od naših planova, ma koliko bili plemeniti, i pokazuje nam svoj put, kao što je to učinio i sv. Antunu, koji umjesto Afrički postaje Padovanski, jer tako se Bogu svidjelo. Gospodin je htio da Antun najprije oslobodi i obrati svoje srce, kako bi mogao druge obraćati Bogu. Tolika čuda, koja su se dogodila po zagovoru sv. Antuna, svjedoče kako on nije sumnjao kada je iznosio molbe i potrebe Ocu nebeskome. Vjerovao je da će biti uslišan, i Bog je čuo njegove vapaje i molitve. Sv. Antun govori o molitvi kao prisnom razgovoru s Bogom. To čovjeku donosi neizrecivu radost, koja često obuzima dušu uronjenu u molitvu. Sv. Antun nas podsjeća da je za molitvu potrebno ozračje tišine, koje ima za cilj stvoriti prostor sabranosti i osposobiti za slušanje Boga.

Molitva je toliko važna za sve kršćane – neophodna kao disanje – bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik kršćanin. Molitva je posebno važna u obitelji, u toj „kućnoj Crkvi“, za život i skladan rast svakoga pojedinog njezina člana. Molitva u obitelji je intimni razgovor obitelji s Bogom koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i povezanost s djecom. Ona unosi Boga u obiteljsko zajedništvo.

Možemo na razne načine tumačiti što je to svetost. Sv. Antuna treba promatrati kao uzor. Njegov kult treba biti kult nasljedovanja. Svijet voli sv. Antuna kao zagovornika. Od njega očekuje da ga čuva od zla, da mu nađe izgubljene stvari, da mu vrati zdravlje. Ali svijet u svom štovanju lako zaboravlja da su sveci postavljeni na čast oltara zato da nam budu uzori. Svijet, međutim, hoće svetaca, ali neće svetosti. Prvi stupanj pobožnosti jest da ljubimo svetost, a tek poslije sveca. Ne trebamo se sv. Antunu diviti, nego trebamo njegovu svetost nasljedovati. Štovatelj sv. Antuna najbolje će mu ugoditi ako ono isto Evanđelje – koje je on smatrao putokazom svetosti – smatra svojom knjigom života.