Što je bit kušnje?
Dragi prijatelju, tvoj dolazak u crkvu, zajedništvo u vjeri ne rješava odmah sva osobna pitanja i probleme svijeta... Zajedništvo u Gospodinu i ostalim vjernicima pred stanjem novih svakodnevnih kušnji potiče me na zamke nečistog gledati hrabrije, odlučnije i smirenije. Riječ Božju tumači fra Josip Repeša.
Biblija
Biblija
ČITANJA:
Pnz 26, 4-10
Ps 91, 1-2.10-15
Rim 10, 8-13
Lk 4, 1-13
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«
I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
Dragi prijatelju, mir tebi!
Prva nedjelja korizme. Dan Gospodnji. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. Vjerujem da ćeš danas pronaći vrijeme za mjesto susreta s Gospodinom u molitvi i dijeljenju kruha, Euharistije. Jako je bitno u ovakvim situacijama primijetiti tu čežnju koja nas usmjerava Gospodinu. Gospodin, kako nam današnje Evanđelje otkriva, uslijed stanja gladi, osamljenosti i priprave za javno djelovanje doživljava iskušenja. Nečisti, iako je svjestan Kristove veličine koja je i objavljena na krštenju u Jordanu, ipak pokušava iskušati i pridobiti Njegovu pažnju i moguću suradnju.
Papa Benedikt u svojoj knjizi “Isus iz Nazareta” o ovom događaju jako lijepo kaže: „Ovoj kušnji prethodi nutarnja sabranost, koja je nužno i borba oko zadatka, te borba protiv izobličenja zadatka, koji se nameće kao njegovo istinsko ispunjenje. Ona je silazak k opasnostima koje prijete čovjeku, jer samo na taj način pali čovjek može biti podignut. Isus mora – to pripada srži njegova poslanja – ući u dramu ljudske egzistencije, proći sve do njezina dna, da bi tako pronašao „izgubljenu“ ovcu, uzeo je na ramena i vratio kući… Stoga je izvješće o kušnji u uskoj povezanosti s izvješćem o krštenju u kojem se Isus solidarizira s grješnicima.“
Pogrešno je, dragi prijatelju, ovaj prizor kušnje promatrati u osamljenju uloga, Isusa i nečistog. Isus u kušnjama nije sam, s njim je Bog i on to očituje jakošću i dosljednošću. S Bogom drugačije gleda na problem gladi, pitanje sigurnosti i ponudu vlasti. Stoga, može i hoće jednostavnije odbiti ponude nečistog koji ga kuša. Nečisti u kušnjama i Isusu pokušava prekinuti odnos zajedništva s Bogom i na taj način nuditi „svoja rješenja“ problemima.
Papa Benedikt nadalje piše: „Bit kušnje čini i njezin moralni vid: ona nas ne poziva izravno da počinimo zlo, to bi bilo odveć drsko i prozirno. Ona se pretvara da nam pokazuje bolje: konačno odbaciti ustranu iluzije i aktivno se posvetiti popravljanju svijeta. Osim toga, ona se predstavlja kao zahtijevanje istinskog realizma: stvarno je pojavno – moć i kruh; Božje su stvari naspram prema tome nestvarne, svijet manje vrijedan, koji zapravo nije ni potreban“. Budući da puko tjelesno zasićenje čovjeku nije sasvim dovoljno, onaj koji Bogu ne želi dopustiti da uđe u svijet i u čovjeka, mora ponuditi draž napetih uzbuđenja, čija jeza nadomješta i potiskuje religiozni osjećaj. Nečisti tako želi svijet izolirati od Boga, u kojem bi njegove ponude imale izravno značenje. Bit kušnje je preko svojih ponuda uništiti zajedništvo po kojem čovjek ostaje pravi čovjek.
Dragi prijatelju, tvoj dolazak u crkvu, zajedništvo u vjeri ne rješava odmah sva osobna pitanja i probleme svijeta. Bilo ih je i bit će i dalje. Ali, dolazak i sudjelovanje predlaže nešto drugo – zajedništvo, povjerenje u kojem ne vidimo samo svoju samoću koja se umanjuje potrebom za hranom i moću. Zajedništvo u Gospodinu i ostalim vjernicima pred stanjem novih svakodnevnih kušnji potiče me na zamke nečistoga gledati hrabrije, odlučnije i smirenije.
S Gospodinom mogu lakše!
Pokušaj!
Mir tebi!