SRIJEDA 7:30 Božje dijete

Dnevna čitanja:

Iz 49, 8-15

Ps 145, 8-9.13cd-14.17-18

Iv 5, 17-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla. Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Gospodnja.

Razmišljanje pripremio fra Marko Ćosić:

Volim zamišljati svoje vlastito krštenje. Nisam bio svjestan toga trenutka, ali znam koliko je važan za moj život. Učio sam, a i iskustvo mi govori kako se po krštenju postaje Božjim djetetom. Prije tome nisam pridavao veliku pažnju. Kad sam sam počeo krstiti djecu sve više sam ulazio u to otajstvo, u taj veliki dar Božjeg sinovstva. Čak i molitva koju nas je Isus naučio počinje sa riječju Oče. Kao da nas želi podsjetiti na taj najvažniji odnos u našem životu. Često zaboravljamo da smo Božja djeca. Da nas Bog voli i danas je on želio. Da nas je stvorio ovakve kakvi jesmo. Sa svim talentima i darovima koje posjedujemo. Često zaboravljamo šta to znači živjeti kao Božje dijete. To znači živjeti sa sigurnošću da Bog ima plan za naš život. To znači da mu se mogu predati kao dijete. Ali to me uči i još jednu stvar. Da su ljudi oko mene isto Božja djeca. Da su oni moja braća i sestre. To od mene zahtjeva napor da se prema njima tako i ponašam. Isus kaže: Otac moj sve do sada radi pa i ja radim. Što to Bog čini što i Isus čini i što bi mi trebali činiti? To znači da ljubim drugoga. Da mu želim dobro. Da mu pomognem da otkrije radosnu vijest spasenja. Da u ovoj korizmi djelima ljubavi prema drugima pokažem Božje milosrdno lice. Nema na svijetu ništa ljepše od činjenice da sam Božje dijete. Danas stojimo pred pitanjem, a kakvo sam ja Božje dijete?