Spasenje je dar kojeg se živi odgovorno

ČITANJA:

od dana: Izl 40,16-21.34-38;

Ps 84,3-6.8a.11;

Mt 13,47-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija,

živeći od ljepote i snage Božje riječi otvaramo u našem životu riznice koje ne pripadaju ovome svijetu i vremenu. Evanđelje današnjeg dana dovodi nas po posljednje Isusove prispodobe o otajstvu nebeskog kraljevstva. Kao da nas čitavim svojim govorom Krist želi usidriti u zbilji neba te nas okrijepiti istinom kako se nestalnost vremena može nadjačati samo postojanošću slave nebeske koju kušamo u bogoslužju Crkve.

U posljednjoj prispodobi o kraljevstvu nebeskom Matej nam otkriva kako Isus podsjeća na stvarnost razdjeljenja. Trenutak izvlačenja mreža iz mora i promatranje ulova dobrih i loših riba, nužno dovodi do zaključka kako ne može svatko ući u ‘posudu’ Božjega kraljevstva. Isus je svojom riječju obznanjivao (o)zbiljnost Božjega kraljevstva, te istinitost kako ga neće svi baštiniti. Danas se često govori, pa čak i unutar Božjega naroda, kako je Božje milosrđe neizmjerno, te će se gotovo sigurno svi spasiti, a mi živeći svojim stilom života, koji je često daleko od evanđeoskog, možemo biti bezbrižni jer nam je i onako spasenju tu.

Isusov ozbiljan govor o razdjeljenju na svršetku svijeta mora nas otrijezniti u sigurnost istine kako uzdanje u Božje milosrđe bez mojeg mijenjanja života postaje put u propast. Isus nas želi probuditi iz naše usnulosti i otrijezniti iz naših opijenosti u kojima nosimo sigurnost da nas neće dopasti ni „peć ognjena“ ni mjesto „gdje će biti plač i škrgut zubi.“

Baš zbog toga Isus pita svoje učenike „Jeste li sve ovo razumijeli?“ Riječ se ne može živjeti ako je se ne razumije. Razumijevanje je uvijek korak prema životnom ostvarenju. Zato Isus nad svakom svojom riječi prispodobe stavlja upitnik o našem razumijevanju. Samo onaj tko razumije riječ Kristovu može po njoj oblikovati život koji postaje zaogrnut spasenjem. Spasenje je dar kojeg se živi odgovorno, tj. svakodnevnim životnim izborima koji su određeni Božjom riječi. Imati znanje Svetog pisma nije dovoljno, nego je potrebno iznositi, kako kaže Krist i staro i novo. Staro označava riječ nauka koji se iščitava iz snage Božje riječi, a novost jest svježina Duha koja izvire iz molitve. Samo sretni spoj i susret novoga i staroga omogućuje jasnoću spasenja i snagu naviještanja evanđelja.

Poučeni Isusovim prispodobama o stvarnosti nebeskog kraljevstva pozvani smo doista oblikovati svoj život po njegovoj riječi. Jednoga dana će i naš život biti izvučen iz mreže bačene u more ovoga svijeta i naše povijesti, te će biti podastrijet Božjem razlučujućem pogledu pravednosti i milosrđa. Zato vapijemo „neka dobrota tvoja Gospodine bude nad nama“ kako bismo njezinom nježnošću promijenjeni mogli okusiti ljepotu starosti koju donosi baština tvoje riječi i snagu novosti koju donosi milost tvojeg Svetog Duha.