Budi dio naše mreže

Snaga praštanja omogućuje radost življenja

Nepokolebljivost Ivana Krstitelja u usporedbi s kolebljivosti Heroda tetrarha jasno pokazuje da Bog svoje ne ostavlja. Neka nas i današnji evanđeoski odlomak pouči da ne dopustimo grijehu upravljati našim životom nego da se odlučno odupremo sili zla životom po istini koja nikada ne prolazi. Riječ Božju tumači fra Bojan Rizvan.

/ sd

ČITANJA:

Lev 25,1.8-17;

Ps 67,2-3.5.7-8;

Mt 14,1-12

 

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

 

Dragi prijatelji Gospodinove riječi,

u evanđeoskom odlomku kojim danas Crkva krijepi naš hod vjere evanđelist Matej govori o Herodu. Opisujući Herodovo saznanje o Kristu primjećujemo kako Herod Isusovo djelovanje poistovjećuje s Krstiteljevim djelovanjem. No njegova zbunjenost i strah zbog čudesnih sila koje prema njemu djeluju u Kristu samo otkrivaju grijeh koji se nagomilao u Herodovu životu.

Donoseći ukratko povijest sukoba Ivana Krstitelja i Heroda, evanđelist Matej na posve jednostavan način opisuje i kako grijeh može rasti u nečijem životu. Tako Herod zbog požude krši zakon i živi sa ženom svoga brata. Ivan Krstitelj kao hrabri navjestitelj istine prokazuje Heroda što ovome očito smeta te ga na dulje vrijeme baca u tamnicu. U svemu tome kao da možemo nazrijeti istinu i našeg ponašanja u grijehu. Ako nas netko prokaže za nešto što nije u redu, a što smo učinili svjesno iz svoje slabosti, prva nam se misao javlja da se riješimo tog ‘glasa savjesti’. Koliki su možda danas i u našem životu koje smo utamničili svojim etiketama, svojim ogovaranjima, preziranjima, odbacivanjima. Koliko ih je samo zbog toga što su istinom htjeli dotaknuti naše prijetvorno srce danas odbačeno i udaljeno od nas.

No, grijeh u Herodovu životu raste. Slušamo kako prilikom zabave o njegovu rođendanu, kći Herodijadina zaplesa pred njim i sustolnicima. Taj opijajući ples iznova je okrenuo Herodovo srce, te obećao ispuniti Herodijadinoj kćeri što god poželi. Kako nas lako grijeh može opiti. Zaluđeni različitim strastima srca lako obećamo i što možda nikada ne bismo željeli povrijediti. Koliki su samo u tom zavođenju đavolskom izgubili svoju obitelji, odali se preljubu, pogazili svetost braka i ljepotu djevičanstva. Svašta obećamo kad smo slabi samo da bismo postigli neku trenutnu radost, a pritom kao da zaboravljamo da grijeh nikada ne donosi istinsku radost nego uvijek ostavlja još veću prazninu. Kako je važno na pameti imati rečenicu sv. Franje: „Naslada je kratka, a kazna je vječna!“ Prepoznati tu zamku našega neprijatelja znači ne dopustiti da se u nama grijeh ukorijeni i umnoži.

Herodijadina kći nagovorena od majke zatraži od Heroda život Ivana Krstitelja. Zasigurno da je i Herodijada u Ivanu vidjela prijetnju, prokazivača koji otkriva i njezin grijeh. Lako se oko zajedničkog neprijatelja ljudi ujedine. Ponekad i smrtni neprijatelji postaju prijatelji kad nađu zajedničkog neprijatelja. Zato je iznimno važno biti pažljiv nad vlastitim srcem da ne upadne u prelaka osuđivanja, klevete, odbacivanja ljudi koji svjedoče istinu. Krstitelj je žrtva ljudi koji su ogrezli u grijehu. Ali spremnost njegova darivanja života otkriva vječnost istine za koju je živio.

Nepokolebljivost Ivana Krstitelja u usporedbi s kolebljivosti Heroda tetrarha jasno pokazuje da Bog svojih ne ostavlja. Možda ćemo i sami nekada biti žrtva tuđe slabosti, ljubomore, zavisti, tuđega grijeha. Ali ne dati se zarobiti tuđim zlom umijeće je života kršćanina. Snaga praštanja omogućuje radost življenja. Neka nas i današnji evanđeoski odlomak pouči da ne dopustimo grijehu upravljati našim životom nego da se odlučno odupremo sili zla životom po istini koja nikada ne prolazi.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja